Inspirirani dobrim provodom na prijašnjim izletima „nastavili smo niz”, te smo prve subote u ožujku odlučili krenuti „na Mars”.
U posjet Pagu „namamili” su nas njegov najviši vrh Sveti Vid (kontrolna točka HPO), ali i jedna od najljepših trail staza u Hrvatskoj – Life on Mars trail.
Kad smo prošli tjedan izabrali i objavili destinaciju, činilo se da nema puno zainteresiranih za ovu avanturu. S obzirom da su meteorološke indikacije bile povoljne u subotu ujutro na standardnom mjestu okupilo se nas četrnaest spremnih za „lansiranje”, no umjesto u rakete ukrcali smo se u automobile i krenuli prema Pagu.
Google nam je sugerirao da ćemo najbrže stići vozeći auto cestom od Dugopolja do Posedarja, pa preko Paškog mosta do Kolana, naše polazne točke za Sveti Vid.
I tako smo se uputili navedenim pravcem i za nekih dva sata prešli Paški most. Odmah po prelasku Mosta, s lijeve strane dočekuje nas antička utvrda Fotica. Narodna predaja kaže da su baš na tom mjestu Pažani na kratko ugostili mađarskog kralja Belu IV skrivajući ga pred napadom Mongolske vojske.
Iz geografije smo naučili da je otok Pag peti najveći otok u Jadranskom moru, te je duljinom obale od 302,47 km , najrazvedeniji otok Jadrana. Zbog svog položaja pod Velebitom otok Pag izložen je jakim udarima velebitske bure, te je čitav otok pokriven posolicom iz Velebitskog kanala. O tomu sam osobno svjedočila boraveći u gradu Pagu jednog prosinca, kada je za kratko vrijeme naš automobil parkiran na rivi bio potpuno bijel od posolice.
Posljedično, jedinstveno iskustvo nudi vožnja kroz kamenit krajolik ukrašen s tek pokojom vlati aromatičnog bilja koje pasu ovce zaslužne za znameniti paški sir. Reklamni natpisi svako malo upućuju na ambulantnu prodaju sira, no na našu žalost će se utvrditi da su sve „prodavaonice” zatvorene ili zbog perioda izvan sezone ili jednostavno jer smo kupnju pokušali obaviti na povratku u kasno subotnje popodne. Pag je u ovo doba godine pust i gotovo nema otvorene prodavaonice uz tek rijetko otvoren pokoji kafić u većim mjestima.
U razgovoru o paškim siru i gledanju ovaca i njihova podmlatka primjećujemo da na morskoj strani dominira trstika koja uredno zaklanja bazene Solane Pag. Vozeći se uz Solanu, primičemo se gradu Pagu, još jednom prelazimo most i pratimo putokaz za Kolan. Sada smo već duboko na Marsu, prolazimo Šimune, mjesto s turističkim kapacitetima (poznati auto kamp, marina). I ovdje je nažalost kao i u samom Pagu apartmanizacija uzela danak i nagrdila ljepotu prirode. Zatvorene škure i kapije, kuće bez stanovnika i prazna cesta u ovo doba godine djeluju pomalo apokaliptično, a mi smo već u Kolanu. Prolazimo poznatu siranu i ulazimo na makadamsku cestu koja nas vodi do polazišta za Sveti Vid.
Ostavljamo automobile kod gospodarskog objekta koji nam se čini napušten, no na povratku ćemo upoznati gazdaricu koja će nam održati edukativno predavanje o uzgoju ovaca.
Uskom kamenitom stazom pješačimo kroz Kolansko polje, u naravi siromašne livade ograđene suhozidima i pokojim zakržljalim stablom, te dolazimo do kamenite goleti. Ovdje se staza račva, pa markacija za Sv. Vid upućuje lijevo uzbrdo i to 30 minuta hoda, dok prema jugu put vodi markirana staza prema mjestu Šimuni. Staza se lagano uspinje dovodeći nas do lokve gdje susrećemo grupu motorista, pa zaključujemo da postoji cesta od Šimuna do ove lokve kojom se možda može stići i autom. Preostaje još prići Vrhu malo oštrijim usponom. Čudna je surovost prostora i borba vegetacije za opstanak u posoljenom kamenjaru, a rijetke biljke zbog soli izgledaju kao prekrivene injem. Sivilo ublažava tek pokoji procvjetali šafran, pa promatrajući taj čudesni biljni svijet dolazimo na najvišu točku otoka Paga – vrh Sveti Vid (348m). Obilazimo ostatke crkvice podignute u 14. stoljeću u čast boga gromovnika.
Gledajući s Vrha nepregledne kilometre kamenjara, ne čudi da se u zapisima otkrivenim u Kolanu spominje bog Vid i prinošenje žrtve kako bi se prizvale kiše i bogat urod. Fascinirani razvedenošću obale, sivilom kamena u kontrastu s plavetnilom mora, na sjevernom obzoru divimo se Velebitskim vrhovima, Paškom zaljevu, te vidicima prema mjestima Pag, Košljun, Kolan, Šimuni…), a u izmaglici se naziru i otoci Rab, Silba, Lošinj, Olib…
Nakon obaveznog fotografiranja popraćenog veseljem i smijehom vraćamo se istim putem do automobila.
S obzirom na kratkoću uspona, nije nas bilo teško nagovoriti da se uputimo ka dvadesetak kilometara udaljenoj Metajni i barem djelomično prohodamo poznatu planinarsko – trail stazu Life on Mars.
Vozeći prema Novalji nailazimo na putokaz za ljekovito Kolansko blato, ali i shvaćamo i opravdanost naziva Mjesečev otok ili Mars. Cesta vodi usred kamnejara pokraj suhozida razasutih po cijeloj površini poput bisernih ogrlica otočne tradicije i graditeljstva. Mjerenja paških suhozida došla su do impozantnih 1100 kilometara, no vjerojatno su i duži jer ih je zapravo nemoguće izmjeriti.
Pag je zaista jedinstven. S jedne strane predivne plaže, s druge surova priroda i pogled na Velebit. Vozeći se pokraj poznate, ali u ovom dijelu godine prazne i napuštene plaže Zrće, ne možemo ne komentirati ljetne partije, pa Petra u šali predlaže kako bi bilo najbolje već sada staviti šugoman i osigurati mjesto u ljetnoj gužvi.
Prolazimo Novalju i okrećemo na gornju stranu nasuprot Karlobagu prema Metajni. Prolazeći kroz Kustiće poznate po čudesnom Paškom trokutu. Na povratku ćemo vidjeti i dio Paškog trokuta, kamene formacije čija misterija nastanka do danas nije otkrivena. Mi veselo/šaljivo zaključujemo da je trokut nekada bio mjesto na koje su se spustili marsovci.
Vozeći oprezno zbog sveprisutnih ovaca po cesti dolazimo do šarmantne i pitoreskne Metajne. Parkiramo pokraj Vatrogasnog doma i pratimo markaciju Traila. Međutim izlaskom na prijevoj susrećemo par planinara koji nam kažu da će nam za obilazak trebati dva do tri sata, iako staza nije pretjerano teška. Zbog nedostatka vremena odlučujemo se za kraću stazu i kroz mjesto dolazimo do pješčano šljunčane plaže Ručice. Ručica je jedna od najljepših plaža na Pagu, pa uživamo u ljepoti prizora. Šetajući plažom uz šum mora, fotoaparatom lovimo kadrove Velebita s jedne strane, Svetog Vida s druge strane, te prekrasne uvale ispred nas koja nas neodoljivo pozove na skidanje gojzerica i šetnju plićakom.
Kamene skulpture koje smo vidjeli sa Svetog Vida sada su nam sasvim blizu, no zbog kratkoće vremena posjet kamenim skulpturama na plaži Beritnici, kao i posjet plažama Slana i Malin odgađamo za neki drugi izlet. Definitivno ova staza zavređuje povratak.
Sretni i zadovoljni istim putem se vozimo natrag i diveći se mjesečevim prizorima, ne opažamo da smo već napustili Pag. Za nekih dva sata stigosmo u Sinj.
I dok još uvijek sređujemo utiske, nadamo se da će nam nebo u nedjelju biti naklonjeno, te da ćemo uživati u hodanju od našeg Bazena preko Plišivice na Orlove stine.
A do tada zdravi i veseli bili.
