U rano jutro zadnjeg dana produženog vikenda uputilo se nas dvadesetak iz Sinja prema Prološcu na poziv HPD Imotski kako bi sudjelovali u pohodu kroz Kanjon Badnjevice.
Preko Trilja, Ciste Provo, Lovreća, Studenaca za nešto više od sat vremena stižemo u Proložac. Putokaz na cesti nas usmjerava prema Zaštićenom krajobrazu Kanjon Badnjevice, te za nekih desetak minuta stižemo do Vučje drage polazišta i odredišta današnje kružne ture.
Prvi put smo u „gostima” kod HPD Imotski na ovom događaju koji domaćini ove godine organiziraju drugi put stremeći da postane tradicionalan. Dolaskom do Doma simpatičnog naziva „Bumbari i komarci” dočekuje nas srdačna dobrodošlica i izuzetno gostoprimstvo domaćina. Uz ponuđene kolače, kavu i razna pića koje jednostavno ne možemo odbiti, pozdravljamo se s planinarima iz drugih društava, te na popis sudionika upisujemo PD Svilaja kao jedno od društava koji sudjeluje na ovom izletu.
Na kraju izleta, na popisu će se naći 23 društva iz Dalmacije i Hercegovine čijih je 230 planinara pohodilo ovu kružnu turu.
Uz smijeh i šalu pridružujemo se okupljenim planinarima za polazak prema Kanjonu. Grupa lokalnih vodiča nam prezentira detalje izleta, stavljajući nam se na raspolaganje u slučaju bilo kakve potrebe upozoravajući nas na da se krećemo u koloni jedan iza drugog. Tijekom izleta spoznati ćemo i razloge ovog upozorenja. Naime, planinarska staza je uska, jedne strane pod surovim kamenim liticama koje skrivaju brojne jame i pećine, a s druge strane iznad dubokog kanjona.
Iz Doma se spuštamo do kamenih pregrada, te započinjemo uspon zapadnom stranom kanjona prema utvrdi Badnjevice.
Planinarska staza kojom se krećemo zahtijeva više od pet sati ustrajnog hoda po krševitom i zahtjevnom terenu, ali kao nagradu nudi atraktivne vidikovce, povijesne lokalitete i prirodne ljepote ovog kraja.
Zbog velikog broja sudionika laganim tempom koračamo prema Tvrđavi slušajući poduku lokalnog planinara koji objašnjava da kanjon koji prolazimo spaja Ričice i Proložac, te da su se prema arheološkim nalazima, u prapovijesno vrijeme u kanjonu nalazile mnoge prirodne brane koje su stalno zadržavale vodu u predjelu Ričica i tako stvarale manje jezero.
Postupno je snaga vode koja se slijevala kroz kanjon Badnjevice srušila prirodne brane i voda Ričičkog jezera otjecala je u Imotsko polje. To se događalo otprilike prije dolaska Rimljana na ovo područje.
Tijekom vladavine Austro-Ugarske uređen je donji dio kanjona i izgrađeno pet kamenih pregrada, te su izgradnjom brane Ričice i akumulacijskog jezera zaustavljeni nagli prodori vode kako bi se smanjile štete koje je voda nanosila Imotskom polju.
Kroz priču dolazimo do tvrđave Badnjevice. S obzirom da je uspon na Tvrđavu zahtjevniji u koloni čekamo naš red za uspon na Tvrđavu.
Tvrđava Badnjevice smještena je na zapadnoj strani kanjona između Prološca i Ričica, zapadno od Imotskog. Srednjovjekovna tvrđava nastala je tijekom 14. i 15. stoljeća, a bila je u uporabi vjerojatno do kraja 17. ili početka 18. stoljeća kada prestaje osmanska vlast na ovim prostorima. Tvrđava je izgrađena na više razina između litica teško pristupačnog kanjona. Prošavši prvi uski bedem, osjećamo jače nalete bure pa pažljivo dolazimo do visokog bedema s ulazom na oko dva metra visine i zazidanim kruništem koje svjedoči o nekoliko građevinskih faza. Iza njega je još viši i čvršći bedem i samo srce tvrđave. Jaki udari bure traže potpunu pažnju, pa se držeći za sajlu uspinjemo i krajičkom oka promatramo tragove zidova i skloništa do vrha kanjona nad kojim se diže visoka kvadratna kula izgrađena na osamljenoj kamenoj gromadi. S nje se nadziru krševite visoravni s obje strane kanjona kao i dio Imotskog polja. Kako nam kažu domaćini na ovom mjestu je bio planiran kratak odmor, no zbog jakih udara bure nastavljamo rubom kanjona nakon čega slijedi strmi spust do samog dna. Prešavši Suvaju preko polegnutog debla kao priručnog mosta, uslijedio je kratak odmor i zajednička fotografija svih sudionika, te nastavak pješačenja drugom stranom kanjona. Prošavši još jednom kod „mosta” nastavljamo do izgrađene brane, pa diveći se smaragnoj boji vodopada počinjemo ponovno uspon promatrajući krške fenomene, špilje i klisure. Istovremeno na drugoj strani gledamo tvrđavu pa komentiramo surovost kojom smo hodali.
Teren kojih hodamo je toliko različit. Brojni usponi, silasci, mjesta gdje ravnu i ugodnu stazu zamjenjuju zahtjevniji dijelovi, no cijelim putem prati nas bogatstvo biljnog svijeta. Brojne perunike uz žutilo brnistre dominiraju cijelim kanjonom što djeluje pomalo iznenađujuće, dok se mediteranska bjelogorična makija izmjenjuje s crnogoricom. Pogled na Suvaju u dubokom kanjonu zamjenjujemo borovom šumom, pa se uživajući u toliko raznolikosti i adrenalina na jednom mjestu približavamo „Bumbarima i komarcima”.
Umorni, ali sretni i zadovoljni uživamo u ručku koji su nam pripremili domaćini, ali i delicijama iz naših ruksaka. Uz smijeh i šalu prepuštamo stol drugim planinarima, a mi se premještamo u zavjetrinu. Odmarajući se uz brojne dosjetke praćene urnebesnim smijehom, prihvaćamo pjesmu vesele skupine planinara iz drugih društava, dok se domaćini i dalje srdačno trude da nam hrane i pića ne nedostaje.
Uslijedio je dogovor za posjet Zelenom jezeru, pa smo se zahvalili domaćinu i automobilima krenuli do jezera. Iako su Modro i Crveno jezero daleko poznatiji, akumulacijsko jezero Ričice poznatije kao Zeleno jezero također je posjećeno, o čemu svjedoče brojni natpisi za pješačke staze koje smo vidjeli vozeći se do ovog jezera. Obilaskom Zelenog jezera naš izlet se približio kraju.
Zahvaljujemo organizatoru HPD Imotski na odličnoj organizaciji i vođenju izleta, te srdačnom gostoprimstvu koje su nam ukazali. Zahvalnica za sudjelovanje na ovom pohodu s imenom PD Svilaja u našem Domu Orlove Stine podsjećati će nas na divne domaćine i prekrasan izlet.
Zahvale idu i svim sudionicima izleta, svim vodičima, te HGSS u na podršci i pratnji.
Do sljedećeg druženja zdravi i veseli bili!
