Kada završe sinjska kolovoška slavlja – Alka i Velike Gospa i utihnu mačkule sa Staroga grada, a domaća gostoljubiva čeljad isprati zadnjeg gosta, krenu svilajini planinari i njihovi prijatelji iz drugih društava spremati kofere i ruksake za višednevno planinarsko putovanje.
Za izlet na planinu Rilu u Bugarskoj vrijedilo je pravilo ”najbrži prst”, budući su mjesta u autobusu u najkraćem mogućem roku popunjena.
I tako smo mi „sretnici” posljednjeg ponedjeljka u kolovozu krenuli prema Bugarskoj. Preko Trilja na Kamensko, prelazak državnih granica i nastavak vožnje prema Sarajevu. Polazak u ranim jutarnjim satima s malo sna prethodne noći traži dozu kofeina, pa prvu pauzu radimo u Tomislavgradu.
Razbuđeni putovanje nastavljamo preko Rame, Prozora, Jablanice, Konjica sve do Sarajeva. Kratimo vrijeme razgledavanjem netaknutog bosanskog krajolika i brojnim šalama. Dok bosanska sela s plastovima sijena nostalgično podsjećaju na vrijeme našeg djetinjstva, ispred nas se prostire Sarajevo.
A gdje ćeš boljeg mjesta za pauzu za ručak od Sarajeva. Šeher Sarajevo, multikultura, turska kava, intenzivan miris bureka i čevapa, kičaste sitnice i suveniri, ćilimi, turska kava, baklave, halva…., a iznad svega ona topla dobrodošlica sarajevske raje.
Naši planinari razmilili se po Baščaršiji, neki u Želje, neki u Mrkve ili gdje ih je već put nanio, većina s pivom i čevapima, a mi s baklavama.
Krenuvši od Gradske vijećnice, pogled na Sarajevski sebilj, pa dalje Baščaršijom. Iznad nas visoko Sahat kula, jedina sahat kula u svijetu koja vrijeme mjeri lunarno, „ala turca” vrijeme usklađeno prema vremenu pet dnevnih namaza (islamskih molitvi). Prolazimo pokraj Gazi Husarev – begove džamije i Madrese. Pokraj Miljacke ljubazna Sarajka upućuje nas ka Latinskoj ćupriji i mjestu Sarajevskog atentata, uz srdačan savjet da se najbolji pogled na Sarajevo pruža sa Žute tabije, jednog od omiljenih sarajevskih vidikovaca. Posjet Žutoj tabiji ostavljamo za neki idući put, a mi žurimo na Bemebašu gdje nas čeka naš autobus.
Svoj bosanski put nastavljamo prema Višegradu, prisjećajući se nekadašnje sarajevske glazbeno -kulturne scene i ne primijetismo da smo se približili maloj varoši razbacanoj po zelenim brežuljcima. Prvi pogled na Višegrad i danas odgovara Andrićevu opisu kasabe na obodu bosanskog vilajeta.
Kratka pauza za obilazak i fotografiranje najpoznatije književne „ćuprije”. Veličanstveni most s 11 lukova podsjeća na priču o jednom od surovih danaka u krvi kada je u 16. stoljeću odveden dječak iz Sokolovića. Povijest kaže da je dijete iz Sokolovića iz janjičara postalo Veliki vezir turskih sultana, utjecajna osoba Otomanskog imperija koji nikad nije zaboravilo svoj rodni kraj, te je iniciralo najveći graditeljski poduhvat tog vremena spojivši obale Drine kamenim mostom.
Ostavljamo Višegrad i hitamo prema Zlatiboru gdje noćimo. Čeka nas utorak i 12 sati vožnje od Zlatibora do bugarskog Borovetsa. Zbog gužve na bugarskoj granici i pomicanja sata jedan sat unaprijed preskačemo posjet Sofiji i stižemo kasno navečer u Borovets. Smještamo se u apartmane i dogovaramo za sutrašnji uspon na Musalu.
Srijeda ujutro, odmorni i naspavani nalazimo se kod Gondole u 8 sati. Kupujemo karte računajući na ukrcaj u 8 i 30, ali Bugarima se ne žuri, pa prve gondole iz Borovca (1300m) prema Jastrebcu (2365m) kreću u 9 sati. Nakon pola sata vožnje stižemo u Jastrebac odakle počinje naš pohod ka Musali. U prvom dijelu pohoda koračamo širokom makadamskom cestom bez značajnijeg uspona, te za nešto manje od sat vremena stižemo do planinarskog doma Musala i prvog jezera na našem putu. Uspon sada kreće oštro uzbrdo ili kako naša Anđela kaže „sad počima prava rađa”. Savladavši uspon za kratko stigosmo do Alekovog jezera. Ovo jezero je ime dobilo po bugarskom piscu Aleku utemeljitelju turizma u Bugarskoj. Nastavljamo dalje označenom kamenitom stazom prema domu Ledeno jezero, odakle će nam trebati 45 minuta do sat vremena do vrha.
Unatoč lošoj vremenskom prognozi, dan je sunčan s temperaturom idealnom za planinarenje.Na stazi brojni planinari, čuju se engleski, njemački, rumunjski, turski, bugarski, a bome i naš lipi hrvatski.
Došavši do doma Ledeno jezero (2720 m) obilazimo Ledeno jezero najviše balkansko jezero (2709m) i nastavljamo dalje prema vrhu. Od doma prema vrhu postavljeni su metalni stupovi s oznakom zimske rute koji su zbog velikog nagiba osigurani sajlom. Došavši do njih shvaćamo da se ovaj uspon ljeti ne koristi, te se nastavljamo paralelnom rutom prema vrhu. Ispod nas se otvaraju prekrasni pogledi na jezera, a mi uživajući u prizorima stižemo na vrh.
Vrh Musala (2925m) najviši je vrh u Bugarskoj i na Balkanu na planini Rila u istoimenom nacionalnom parku. Ime Musala znači zaravan ili Musa Allaha (planina Alaha) iz vremena dok je bugarska bila dio Otomanskog carstva, dok je planina Rila dobila ime po riječi tračkog porijekla što znači bogata vodom.
Čekajući da se naša grupa okupi, neki vrijeme krate hranom, neki strpljivo čekaju red za individualnu fotografiju na vrhu. Slijedi zajednička fotografija i povratak prema Jastrebcu. Naime, zadnja dnevna vožnja gondole je u 17 i 30 sati , pa žurimo natrag.
Srijeda nam se polako bliži kraju i dolazi četvrtak, dan za izlet na Rilska jezera.
U 8 sati okupljamo se kod autobusa koji nas iz Borovca za nešto više od sat vremena dovozi do oko 60 km udaljenog sela Panićišta. Ukrcavamo se na žičaru koja nas vozi do početka rute Sedam rilskih jezera. Za početak obilaska odabiremo lijevu stranu, a vratiti ćemo se desnom stranom. Većina posjetitelja ide obrnuto jer je lijeva strana u početku jako strma, no kada se uspon savlada, lako se ide naprijed i dolazi do jezera Bubreg. Naime, Sedam rilskih jezera su skupina glacijalnih jezera na visini od 2.100 do 2.500 m. Imena jezera povezana su sa njihovim značajkama. Najviše jezero je Suza zbog bistre vode, pa slijedi savršeno ovalno i tamnomodro Oko. Oko je najdublje cirkusko jezero s dubinom 37,5 m. Bubreg je jezero s najstrmijom obalom, Blizanac je najveći površinom, Trofoil ima nepravilan oblik i nisku obalu. Riblje jezero je najpliće, a Donje jezero najniže i u njemu se skuplja voda koja teče iz drugih jezera i formira rijeku German.
Ljepota jezera privlači veliki broj posjetitelja, pa dok hodamo hvatajući trenutak samoće prisjećamo se legende o ljubavi žene i muškraca, dvaju divova, čija se ljubav napajala ljepotom Rile. No zle sile odlučiše uništiti tu ljepotu, pri čemu u obrani svog doma poginu muški div. Beskrajna tuga i suze mlade udovice padale su niz planinske grebene, skupljale se i formirale kristalno čista jezera. Idući prema jezeru Bubreg ugledasmo stijenu čiji je oblik sličan likovima muškarca i žene ogromne veličine, a prema legendi to su dva zaljubljena diva.
Zaljubljeni divovi gledaju nas i ispraćaju do žičare nakon što smo obišli svih sedam jezera. Smrknuto nebo upućuje nam prijetnju kišom, pa se spuštamo žičarom do naše polazne točke. Ipak kiša nam dozvoljava da stignemo do autobusa i tek što smo krenuli prema Borovcu prve kapi udaraju o stakla našeg autobusa.
Napunjenih baterija vraćamo se u naš hotel i pakiramo za sutrašnji povratak.
Na povratku obilazimo Sofiju, te nakon dvosatnog prelaska bugarske granice vozimo ka Zlatiboru. Noćenje na Zlatiboru i subotnji povratak prema Sinju proveli smo prepričavajući dogodovštine, šaleći se i smijući.
I dok bi Štulić zapjevao „Balkane, Balkane moj, budi mi silan i dobro mi stoj”, mi sretni i zadovoljni ipak kažemo „svugdi pođi, kući dođi”.
Hvala Zoranu i ekipi na organizaciji, Marku na vožnji i svima na prekrasnom druženju.
Do idućeg izleta, zdravi i veseli bili.
