Za izlet smo jednoglasno izabrali subotu jer je za nedjelju najavljena kiša i moguć snijeg u gorju.
Okupili smo se u 7 ujutro na parkiralištu ispred Kauflanda i ušli u automobile prema dogovorenom
rasporedu sjedenja. Uputili smo se starom cestom prema Cisti Velikoj u kojoj se nalazi Nekropola
Crljivica. Predahnuli smo na svježem jutarnjem zraku. Vrijeme je bilo sunčano i toplo uz ponešto
jutarnje rose na travi u kojoj smo okupali cipele na putu do stećaka i bunara. Vodiči su ukratko rekli o
znakovima na stećcima i njihovom značaju. Nastavili smo putovanje do Gornjih Brela koja broje oko
150 stalnih stanovnika, a nalaze se gotovo u cijelosti unutar Parka prirode Biokovo. Automobile smo
parkirali u naselju Subotišće.
U 8:50 smo započeli naš uspon prema vrhu. Prvi dio puta je bio bez većih strmina i u ugodnoj
poluhladovini. Velik dio puta označen je markacijama. Poučna staza „Putovima drevne Berulije“ od
Subotišća do crkve sv. Nikole duga je 2700 metara. Sastoji se od ukupno 9 tabli. Bizantski car
Porfirogenet je zapisao kako se na ovom području nalazila Berulija, jedan od četiri utvrđena grada
stare Paganije. To je prvi pisani spomenik Breljana. Berulija danas nosi naziv Park prirode Biokovo. Na
putu smo vidjeli crkvu Gospe od Zdravlja iz prijelaza sa 17. na 18. stoljeće. Staza je djelomično
obrasla. Kraj crkvice se vidjelo granje poslagano nakon čišćenja. Crkva je upisana u registar
spomenika kulture i čeka svoju obnovu. Pjesnik Petar Gudelj ispisao je apel za obnovu crkve. Put nas
vodi rubnim naseljem Gornja Mala. S Tomaševog guvna je vidikovac na cijelo naselje koje je danas
većinski iseljeno. Pjesma kaže da je služilo za vršidbu žita. Mimoilazimo bunar Lokvanj oko kojeg su
visoki i vitki jablani, Smrtova i Ilijina kamenica za vodu, kao i gorostasno stoljetno stablo hrasta. Iz
naselja put vodi prema planini. Dolazimo do table Gorčina. Lokalitet nosi naziv po bajamu gorčuši. Od
njega se radi kvalitetan i aromatičan liker. Poznata je ponosna Breljanska uzrečica: „Iz Brela sam, e pa
šta?“ za svaku rodnu godinu bajama i višnje maraske. Slijede brežuljak Gomila, vrela žive vode i
najljepši središnji vidikovac Čelo. Zatim Klešići, staro neistraženo naselje smješteno na kamenim
liticama. Ispod naselja je zatrpan bunar za kojega kažu da je dubok 8 metara. Svjedok je podzemnog
vrela Gogolj u uvali Vruja. Gudelj u pjesmi spominje brojne orlove i jastrebove kao posjetitelje
Klešića. Nastavljamo uspon i nailazimo na gomilu kamenja s lijeve strane gdje je nekoć bio
kamenolom. Kamenje danas stoji poput spomenika na davna vremena. Dolazimo do bunara Vodice.
On je muzejski eksponat na otvorenom, a slovi kao vrelo života. Gudelj nam u pjesmi piše o svim
prolaznicima i životinjama koje je bunar iz Brela pojio. Vidikovac Mrkore je nadvišen okomitim
liticama nazvanima Crvene stine. U Crvenim stinama je Vilina špilja. Legenda kaže da su u špilji živjele
vile. Špilja ima ulazna vrata, prozorčić i prostoriju poput dnevnog boravka. Pretposljednji dio drevne
staze Berulije je Dubrava. To je područje velike hladovine i nepregledne hrastove šume. Nekoć su tu
bili vinogradi i višnja maraska i sokoluša. Pretposljednja tabla je Dubrava. To je jezero crne borove
šume. U pjesmi Gudelj spominje orlove na tom području.
Nastavili smo uspon kroz šumsku hladovinu i oko 10 sati učinili prvu veću pauzu kraj crkve sv. Nikole.
Ondje je zadnja tabla o Svetom Nikoli iz Brela. Crkva se nalazi na brdašcu Pivorac na visini od 572
metra nadmorske visine. Ondje smo osjetili prvu hladnoću zbog naleta bure. Do crkve vode niska
drvena vrata, a oko nje se nalazi groblje. Crkvica je sagrađena u 14. stoljeću i nosi ime donedavnog
stoljetnog zaštitnika Brela. Nedavno je obnovljena i zaštićena kao kulturno dobro. Crkva je ujedno i
vidikovac. S uzvisine na kojoj se nalazi pružaju se predivni pogledi na okolne nizine, gorja i planine.
Vidi se morska pučina sve do otoka Brača i Hvara. Svi smo predahnuli, pojeli užinu i fotografirali se za
uspomenu.
Drugi dio puta nastavili smo uspon istočno prema izletištu Bukovac. Staza je markirana, ali markacije
je potrebno obnoviti. Put prolazi kroz borovu šumu, a nakon nje izlazi na sipar ispod same stijene
Ražnja. Prolazili smo u koloni, polako i oprezno, bez većeg razdvajanja da smanjimo rizik od
proklizavanja. Od crkve sv. Nikole do izvora, potrebno je 30 minuta uspona. Ondje smo se napili vode
i nalili zalihe za daljnji put. Izletište Bukovac je lovačko-planinarska kuća čiji se ključ nalazi u mjestu
Donja Brela u HPD Pozjata. Nalazi se na visini od 1030 metara. To je malena zidana prizemnica na SZ
dijelu Biokova. U kući ima plinsko kuhalo, električna energija za svjetlo iz solarnih ćelija i cisterna s
vodom. Kraj kuće su klupa i drvarnica. Odmorili smo se na ledini gdje smo imali priliku vidjeti kako su
veprovi razrovali travnjak u okolici kuće. Na Biokovu žive divokoze i veprovi, ali ih nismo imali priliku
vidjeti. Vidjeli smo pri usponu veliki primjerak kadulje i nekoliko vrsta cvijeća. Uživali smo na suncu
ispred kuće, a u kuću nismo ulazili. Do kuće smo došli oko 12 sati. Imali smo ručak. Neki su spremili
ukusne kolače, ponijeli jagode, sendviče, pločice. Okrijepili smo se čajem i izvorskom vodom.
Treći dio puta smo išli do samog vrha. Od planinarske kuće nastavili smo uspon markiranom stazom
do prijevoja. Skrenuli smo desno i nastavili uspon po nemarkiranoj stazi do vrha Bukovac. Put je vodio
kroz rijetku borovu šumu, po travnatom terenu. Staza je ugažena. Posljednih 100 metara je stjenovito
i strmo. Uspješno smo savladali sve dijelove puta i oko 2 sata smo bili na vrhu od 1236 metara gdje
smo uslikali zajedničku fotografiju. Na vrhu smo vidjeli obalu od Makarske do Omiša, otoke Brač,
Hvar, Korčulu, Lastovo, poluotok Pelješac te dolinu okruženu vrhovima Veliki Šibenik, Sveti Ilija,
Šćirovac i Bukovac.
Silazak je bio vrlo brz, ali i naporan za koljena. Napravili smo jednu pauzu kraj planinarske kuće
Bukovac gdje smo vježbali čvorove vodičku osmicu i osmicu s uplitanjem ili dvostruku osmicu. Ušli
smo umorni u aute željni predaha. Uputili smo se prema Zadvarju i stigli u 17:50. Parkirali smo kraj
vidikovca vodopada Gubavica koji se sastoji od dva slapa. Velika Gubavica ima pad slapa od 49
metara, a Mala Gubavica ima pad slapa od 9 metara. Nakon fotografiranja slapa, pješke smo se
spustili niz cestu i ušli u Buffet San koji se može pohvaliti s kontinuitetom rada od 30 godina. Buffe
trenutno vodi vlasnik druge generacije. Poznati su po čevapima koje sami proizvode i domaćoj
janjetini iz Kaštelanske Zagore i Šibenskog zaleđa. Neki su kušali njihove delicije, dok je većina
naručila piće i dijelila dojmove s izleta.
Izvidnica: Ela Budimir-Bekan