Klek – Platak – Skadarski vrh
Pravi ljetni dan sredinom travanja izranjao je iz noći kada se družina od pedesetak Svilajinih planinara otisnula prema Ogulinu kako bi slavljeničkim usponom na Klek i naše planinarsko društvo obilježilo 150. obljetnicu organiziranog planinarstva u Hrvatskoj.
I dok nas „plamene zore bude iz sna” stižemo u Knin na nezaobilaznu pauzu za kupnju bureka, peciva i kruha, a potom nastavak puta. Priroda se ove godine rano probudila nudeći nam pregršt šarenila, boja i mirisa. Vožnju kratimo pokušavajući uhvatiti zelenu nit Zrmanje, prisjećajući se studentskih putovanja makadamskom cestom, nekadašnjom Viva Militare II.
Pogled na prugu i željezničku stanicu Zrmanja potiče razgovor o budućem izletu na Poštak i ponovnoj posjeti Kamenoj galeriji, pa kroz priču i ne opazismo da smo već u skutima Velebita. Vozeći se prostranom udolinom kroz srednjovjekovnu župu Otuču, napuštamo Gračac i uz jezero Štikadu nastavljamo prema Svetom Roku, Otočcu, Janču, te nakon četiri sata vožnje stižemo u Ogulin.
Slikoviti gradić između Like i Gorskog kotara privlači ljepotom i bogatom povijesti. Zaustavljamo se u središtu grada pokraj frankopanske utvrde iz 16. stoljeća. Danas je u utvrdi Zavičajni muzej Ogulin u kojem je smještena alpinistička zbirka, pa ne propuštamo priliku za obilazak muzeja i utiskivanje žiga u knjižicu Hrvatske planinarske obilaznice.
U centru Ogulina je i 50 metara dubok Đulin ponor, poznat i kao Legendgrad iz bajke Ivane Brlić Mažuranić gdje vila Kosjenka sreće Regoča. I dok se Đula, kći gradskog kapetana kako predaja kaže zbog nesretne ljubavi bacila u ovaj ponor, inače jedan od ulaza u špiljski sustav Đula – Medvednica, mi zbog ljubavi prema planinarenju nastavljamo prema Bjelskom, početnoj točki današnjeg uspona na Klek.
„Kamena glava” koja strši iz planine toliko je dominantna iznad Ogulina i doline rijeke Dobre, da izaziva strahopoštovanje, a dva manja stjenovita vrha koji se ističu malo dalje izgledaju kao noge potičući od davnina stvaranje brojnih legendi o „divu koji spava”.
Legende i dilemu da li je Klek bio nestašni slavenski bog koji se udvarao Perunovoj ženi ili se zaratio s bogom Volosom koji ga je okamenio ostavljamo narodnoj predaji, a mi se vozimo između brojnih parkiranih automobila na cesti prema Bjelskom.
Potpuno je jasno da će na stazi prema vrhu i vršnoj stijeni danas vrvjeti od ljudi. Veliki broj planinara i planinarskih društava pohrlio je usponom na Veliki Klek (1182m) obilježiti obljentnicu događaja iz davne 1874. godine kada je u Ogulinu profesor Johannes Frischuf iz Graza predložio Budi Budisavljeviću i Vladimiru Mažuraniću da se u Hrvatskoj osnuje planinarska organizacija.
Sto pedeset godina kasnije i mi u sklopu proslave krećemo prema vrhu.
Planinarska staza vodi nas preko travnjaka u bukovu šumu. Zbog gužve u oba smjera lagano koračamo dok isprepletena debla bukvi s „nogama” u debelim slojevima lišća i „rukama” koje streme nebu dodaju dozu mističnosti. Na 1000 m dočekuje nas crveni trokut s natpisom „Dobrodošli u carstvo klečkih vještica”.
Uz legendu o vješticama i mračnim silama stižemo do Doma, pa iako nas dočekuju „Ban Jelačić”, vještice i okrjepa, zbog prevelike gužve pokušavamo nastaviti odmah prema vrhu do same stijene koju smo s respektom gledali iz daljine. Na uskoj planinskoj stazi srećemo i jednu ljamu. Uspon na stijenu prilično je strm, a do njega vode stube, užad i sajle. S obzirom da se na ovom dijelu penjemo jedan po jedan zbog velikog broja planinara, naizmjenični uspon i silazak reguliraju članovi HGSS.
Uz nova planinarska poznanstva, razgovore i šalu sat vremena čekanja je brzo prošao i nastavljamo naš uspon.
Konačno stižemo na vrh i uživamo u prekrasnom pogledu. Sunčan dan otvara vidike na Klečicu, Bjelolasicu, Risnjak, Ogulin i okolicu.
Kratko zadržavanje za obaveznu fotografiju, a potom silazak u Bjelsko istom stazom. A u Bjelskom domaćini su pripremili zajednički ručak, pa uz dobru spizu, piće, tradicionalne slatkiše ovog kraja i veselu glazbu, planinare nije trebalo nagovarati na ples.
Napuštamo zabavu i veselo društvo u Bjelskom i vozimo se prema Platku gdje ćemo noćiti u Velikom domu Platak.
Nakon rasporeda po sobama i ukusne večere uslijedila je partija balota. Bio je meč za pamćenje u kojem su se brzinom munje mijenjale muške ekipe svilajaca svih dobnih skupina na veliku radost i smijeh publike s terase doma. Rezultati nam nisu u cijelosti poznati jer smo se uputili na spavanje.
Nedjelju smo započeli obilnim doručkom u Domu na Platku nakon kojega je slijedio sat vožnje do Skrada. U srcu Gorskog kotara čarobno je izletište Vražji prolaz, no nažalost zatvoreno zbog posljedica nevremena, pa je naš cilj Skadarski vrh (1044m). Šetnju započinjemo na parkiralištu nasuprot benzinske pumpe. Uz crkvu Svetog Antuna Padovanskog uspinjemo se prema Velikom Seocu. Prolazeći pokraj uređenih kuća s dvorištima prepunim magnolijama, ružama i ukrasnim biljem shvaćamo da turizam ovdje čini okosnicu egzistencije. I dok sunce nemilosrdno prži, stazom prepunom žutih maslačaka stižemo do izvora Dobre. Hladna izvorska voda pruža željeno osvježenje dok gusta bukova šuma nudi zaštitu od sunca. Strmi uspon olakšavalo je šuštanje lišća pod gojzericama. Uz ljepotu planinskog cvijeća i neprestan cvrkut ptica stigli smo do kapelice Marijina uznesenja pod nebo na proplanku pod vršnom točkom, a potom nakon tri minute laganog uspona i na sam vrh.
I kako to već biva, namještanje za zajedničku fotografiju, žigovi u knjižici planinarske obilaznice i odlazak na pet minuta udaljeni vidikovac. U daljini Risnjak i Snježnik, na drugoj strani Mrkopalj, Platak, a negdje u ambisu vijuga Lujzijana.
Ljepota, tišina, mir. Povratak.
Priroda nam je tog sunčanog vikenda podarila zelena prostranstva uokvirena plavetnilom neba i šarenilom cvijeća.
Još jedan nezaboravan izlet je iza nas.
Do sljedećeg druženja zdravi i veseli bili.
Vaša izvjestiteljica,
Stanka
