Sinj, 14. siječnja 2026.g.
Tradicija nalaže da je prva polovina siječnja svake godine rezervirana za zimski uspon na Svilaju u organizaciji PD Svilaja Sinj.
I dok prošlogodišnji zimski uspon ostaje u pamćenju po olujnoj buri i hladnoći, a jesenski po kiši koja je neumorno padala tog rujanskog dana, zima je i ovoga siječnja priredila izazov. Čvrsto prekrivši Svilaju i prilazne ceste ka Zelovu i Planinarskom domu Orlove stine bijelim pokrivačem i ledom, primorala je organizatore da uspon odgode za jedan dan.
Ipak, ni snijeg ni mogući zastoji na cesti prognozirani za subotu, nisu omeli zadnju generaciju školaraca da u subotu krenu ka Planinarskom domu Orlove stine na dodjelu zasluženih diploma o završenoj OPŠ.
Pričalo se da je je pošta s diplomama kasnila, da su se umjesto diploma podijelile majice i da je zabava trajala do jutarnjih sati.
U nedjeljno jutro dok se ekipa u Domu razbuđivala, a dah još bio vidljiv u zraku, pridružili su im se brojni planinari, te je nova planinarska priča mogla početi.
Grupa A krenula je iz Planinarskog doma Orlove stine prema vrhu Svilaju – Bat (1508m), dok je Grupa B, istodobno i jednako odlučno, započela svoj put iz Zelova kroz Zelovske gaje prema Orlovim stinama (1139m).
Različite staze, isti cilj – susret s planinom i početak nove godine pod njezinim nebom uz otvaranje i nazdravljanje pjenušcem.
Hladnoća, led i snijeg nisu nas obeshrabrili. Naprotiv, zimski uvjeti dali su usponu posebnu ozbiljnost i ljepotu. Oko sto pedeset planinara koračalo je u ritmu planine, uz škripu snijega pod gojzericama i tišinu koju su povremeno razbijali smijeh i pozdravi. Svilaja nas je primila dostojanstveno, onako kako to čine samo stare planine – strogo, ali pravedno.
Na Batu, pometenom burom i obasjanom zubatim zimskim suncem, otvoren je šampanjac kao simbol novog početka. U čašama se pjenušala nova planinarska godina, a u srcima radost i zahvalnost što smo još jednom zajedno stigli do vrha.
Na Orlovim stinama, međutim, zima je imala drugačiji plan – zakopani šampanjac bio je okovan ledom. Orlove stine odlučile su ga zadržati još malo za sebe.
Ekipa iz grupe B stoga je novi planinarski ciklus obilježila u toplini doma, otvaranjem pjenušca na terasi Doma uz smijeh i dobru volju.
Poslije uspona, dom je postao mjesto susreta, odmora i zajedništva. Ekipa iz PD Svilaja Sinj kao domaćina, potrudila ugostiti prijatelje iz ostalih planinarskih društva s područja bivše općine Sinj, ali i cijele Dalmacije, Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine.
Naši Mara, Ante, Natali i Jozo brinuli su da gosti ne ostanu gladni pripremivši im planinarski grah i/ili tjesteninu s umakom od rajčice.
Poslastica su bili uštipci koje je po Marinoj recepturi miješao Ivica, dok su za pečenje bile zadužene Mara i Natali.
Vrijedne ruke naših planinarki pobrinule su se da na stolovima bude i kolača, kave, čaja, likera…
Zabava i planinarske priče potrajali su do kasnog popodneva. Vrijeme je prolazilo neprimjetno, ispunjeno uspomenama koje će se dugo prepričavati. Svilaja je još jednom potvrdila da nije samo planina, već mjesto gdje se godine ne broje kalendarom, nego koracima, usponima i prijateljstvima.
Planinarsko društvo Svilaja zahvaljuje svima koji su sudjelovali i doprinijeli uspjehu Tradicionalnog zimskog uspona na vrh Svilaje 2026.g.
Otvaranjem pjenušca simbolično smo označili početak nove planinarske godine. A u novoj godini želimo vam sigurne staze i horizonte koji nadahnjuju. Neka nas planine i dalje povezuju, uče skromnosti i daruju slobodu.
Do idućeg susreta zdravi i veseli bili.
Vaša izvjestiteljica
Stanka
