Subota ujutro, rano buđenje i u 7 i 30 krećemo prema Ravči. Dok se vozimo autocestom, Biokovo nas pozdravlja snježnom kapom na Svetom Juri i sjevernim padinama s oskudnim snježnim prekrivačem. Ostajemo bez daha, diveći će surovosti prirode i snazi ljudi koji su tu živjeli. Danas se i u ovom dijelu vidi utjecaj turizma, kuće za odmor s bazenima, turistički putokazi i info table za putnike namjernike, turiste i planinare. Na izlaz Ravča stižemo negdje oko 9 sati i tu čekamo ostale sudionike izleta. Nema kafića, a kavu nismo nosili, pa komentiramo nedostatak kofeina, no ubrzo stižu i ostali izletnici. Pozdravljanje, kratki dogovor, pa natrag u auta. Nas 12 u četiri osobna auta vozimo se prema polaznoj točki našeg uspona u zaseoku Jelavići. Ubrzo smo na polaznoj točki, početna markacija je na staroj kući, a negdje visoko iznad nas pružio se Matokit i Sveti Rok, naš cilj. Ekipa je vesela, pa u dobrom društvu naoružani ruksacima i štapovima krećemo na uspon. Iako je Sv. Rok na 1062 mnv, planinarski ga ne podcijenjujemo, jer treba savladati 700 mnv kamenitog terena. Prvi dio staze kontinuirani je uspon, ali nam se s visinom otvaraju prekrasni vidici. Gazimo po kamenim skalinima i kroz makiju i krš, dolazimo do pastirskih stanova, te ulazimo u šumu. Tu je nagib znatno manji pa uživamo u šuštanju lišća pod nogama, mahovini kojom su obložene stijene i laganoj šetnji. Kroz šumu izbijamo na drugu stranu planine i opet se staza počinje malo oštrije uspinjati, ali sada je tu pogled na planinu Šibenik, a vide se i bosanske planine Vran i Čvrsnica, naravno pod snijegom. Na ovom dijelu staza se počinje oštrije uspinjati, a ima i ostataka leda pa se pažljivo penjemo, no za kratko evo nas na hrbatu. Naši najbrži hodači su već na vrhu. Kamenitim grebenom treba savladati još jedan vrh, pa se spustiti i onda ponovo popeti na Sv.Rok. S morske strane je izmaglica, pa izostaje jasan pogled na more i otoke, ali zato ispod nas s jedne strane duboko dolje plastenici vrgoračkog polja i jagoda, a s druge strane hercegovačka polja. Polako dolazimo na sam Vrh. Na vrhu nailazimo na naslagana kamenja s natpisom Sv. rok 1062 , zapravo kamenja su ostaci nekadašnje crkvice Sv. Roka. Malo ispod je upisna knjiga i pečat, te jedan mali dolac koji koristimo za odmor i marendu. Slijedi fotografiranje na Vrhu, upis u knjigu, uzimanje pečata, te dogovor za rutu silaska. Njih četvero se odlučuje na silazak u Vrgorac, a nas osam se vraćamo istom stazom u Ravču.
Silazak nam se čini beskonačnim, no sada je sunce i vizure više nisu u izmaglici kao jutros. Konačno nakon pet sati hoda zadovoljstvo i ljepota druženja brišu sav umor, a Matokit nas pozdravlja onako skrivećki jer je sada već pod sivim oblakom. Naše malo društvo se pozdravlja. Neki imaju obaveza pa žure u Sinj, a mi se priključujemo društvu koje je na tvrđavi u Vrgorcu. Uz okrijepu u kafiću i pozdrav velikom Tinu Ujeviću, krećemo natrag prema Sinju.
Do idućeg druženja.
