Nakon što smo saželi i u sjećanje pohranili sve one prekrasne izlete i skitanja iz 2023. planinarske godine, došlo je vrijeme za otvoriti novu stranicu.
Tijekom noći s petka na subotu bura se utišala i svanulo je hladno zimsko jutro nagovještavajući idealan dan za uspon.
Sunce se pomaljalo iza vrhova Kamešnice, no škrte zrake nisu otjerale sivu koprenu na cesti kroz Karakašicu i Hrvace.
Ipak došavši na Zelovo dočekuje nas sunčan dan, a zvonik crkve Sv. Vida „obavijesti” nas da smo na plećima Svilaje. S tugom kao i uvijek komentiramo staru napuštenu zelovsku školu i skrećemo prema Orlovim stinama. U pitomom docu koji oponira surovoj kamenoj gromadi zvanoj Orlove stine, nazire se bijela točka. Naime, tako izgleda Planinarski dom Orlove stine promatran sa Zelova. Nastavljamo vožnju makadamskom cestom dok se prijašnja bijela točka ne pretvori se u Planinarski dom u punoj veličini. Dvokatnica sa zelenim prozorima u ovo hladno zimsko jutro smiješi nam se kao toplo utočište. Ujedno na polazišnoj smo točki današnjeg pohoda.
Iako je do početka uspona preostalo još sat vremena, parkirana vozila nagovještavaju da će vrh Svilaje danas obilovati posjetiteljima.
U Domu Jadranka i Ivica dočekuju s okrjepom. Kava, čaj, žestica i dobro raspoloženi planinari/ke prije početka uspona.
Dio sudionika, većinom onih koji na ovom usponu sudjeluju po tko zna koji put odlučuje samostalno krenuti prema Vrhu, dok dio ostaje u Domu čekajući polazak grupe. Neki se odlučuju za uspon tzv. „Šumskim putem”, dok će grupa s vodičem Davorom i dio planinara kružno usponom kroz Badnje i povratkom Šumskim putem. Odlučivši se za kružnu turu, krećemo se markiranom planinarskom stazom paralelno s makadamskim putem, uživajući u pogledu. Dok su vrhovi Troglava pod „rasparanom” snježnom kapom, Dinara kao da je usnula grijući se na zimskom suncu i povukla „svoje noge” iz modre hladne vode Perućkog jezera. Zadivljeni ljepotom prizora, hodamo svatko sa svojim mislima, dok tišinu prekida samo škripanje tankog snježnog pokrivača pod nogama.
Bez velikih napora prolazimo Badnje i izlazimo na kršku golet. Sada su nam na obzoru grupe planinara koji su se odlučili na pohod Šumskim putem. Susret ćemo se s njima , na križanju puteva „kroz Badnje” i Šumskog puta, gdje nam Renato i društvo nude okrjepu čajem i kuhanim vinom. Nakratko zastajemo, konzumirajući tople napitke i koristeći vrijeme za fotografiju, kratko čavrljanje s pridošlim planinarima sa Šumskog puta, te nastavljamo dalje.
Hodajući ispod grebena Svilaje pod Vršinom uživamo u vidicima. Bura je „pomela” izmaglicu pa su nam kao na dlanu Biokovski masiv, Matokit, Mosor, Kozjak, Promina, Velebit, te more i otoci, sve do pučinskog otoka Svetac (Sveti Andija ili po domaćima Štondrija).
Uživajući u trenutku i ljepoti prizora stižemo na vrh Svilaje (Bat 1508 m.) Dočekuju nas Zvone, Fujo i Bruno s bocama pjenušca. Dok čekamo da nam se pridruže ostali, vrijeme koristimo za pojedinačne i zajedničke fotografije, te uživanje u pogledima na Cetinsku krajinu, Peruću, Dinarske vrhove, Kamešnicu… U daljini pogled seže i do bosansko – hercegovačkih planina Cincar, Čvrsnica, Vran…
Mnoštvo svijeta je već na Vrhu, a hladnoća požuruje na otvaranje pjenušca doprinijevši njegovoj ohlađenosti na idealnu temperaturu. Uz smijeh i veselje otvorismo pjenušac, nazdravivši novoj planinarskoj godini u kojoj se slavi 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj i 102 rođendan PD Svilaja Sinj, veseleći se novim adrenalinskim avanturama i poduhvatima.
Nakon veselog nazdravljanja, još malo okrijepe hranom iz ruksaka, pokoja fotografija i silazak.
Pažljivo silazeći zbog blata i skliskog kamenja, srećemo grupe i pojedince koji su se kasnije zaputili ka Vrhu. Srdačni susreti i pozdravi sa znanim i neznanima, no sa svima na istoj „valnoj dužini” – ljubavi prema prirodi i planinama,. Još jednom zastajemo po kuhano vino i čaj kod Renata, družimo se s pridošlicama i „povratnicima”, smijemo i šalimo, a zatim se blatnjavim, ponegdje i smrznutim strmim Šumskim putem spuštamo prema makadamu koji vodi ka Domu.
A u Domu mnoštvo svijeta i prava gozba. Slasni planinarski grah glavnog kuhara Ivice, „male od kužine” teta Jadre i naše Tatjane na „zadatku”podjele hrane.
Kasnije smo im se po uzoru na „bečki brigadni sustav” ugostiteljskog osoblja pridružile kao pomoćno osoblje za pranje i brisanje suđa.
Uz slatke zalogaje sa plitica prepunih raznih kolača koje su ispekle vrijedne ruke naših planinarki, zabava je nastavljena u veselom duhu. Približilo se vrijeme za dodjelu priznanja za obilazak Cetinske transverzale za petnaest planinarki i planinara koji su u 2023.godini uspješno završili obilazak.
Uz pjesmu „Svilaja band” i šale vrijemo brzo prolazi, te se primakao završetak još jednog lijepog druženja.
Za kraj ću „demantirati” našeg tajnika Željka koji je u subotu najavio „150 duša” u Domu. Bilo nas je preko 200, najviše iz dalmatinskih planinarskih društava, ali i planinara iz cijele Hrvatske, te susjedne Bosne i Hercegovine.
Hvala svima koji su svojim sudjelovanjem doprinijeli uspješnosti Tradicionalnog zimskog uspona na vrh Svilaje u organizaciji PD Svilaja Sinj.
Uz čestitke i zahvale Organizatoru, najavljujemo 14.09.2024. i novi pohod na vrh Svilaje u organizaciji našeg društva – Tradicionalni pohod od Zelova na Svilaju, a do tada se vidimo i družimo na individualnim i organiziranim izletima i pohodima u novoj planinarskoj 2024. godini.
Zdravi i veseli bili!
Stanka Milošević
