Na poziv prijatelja iz PD Plješevica Bihać uputilo se petnaest svilajaca uveličati proslavu povodom 71. rođendana plješevičana.
Rano subotnje jutro kasnog travnja s ne baš optimističnom vremenskom prognozom ispraća nas raspoređene u nekoliko vozila iz Sinja.
Prateći izmjene kiše i sunca, stižemo u Knin gdje tradicionalno ispijamo prvu jutarnju kavu i krijepimo se burecima i pecivima.
Napuštamo Knin u sunčano prohladno jutro i nastavljamo vožnju prema Srbu i Donjem Lapcu. Sitne kišne kapi na vjetrobranskom staklu polako iščezavaju kada stižemo do Donje Suvaje.
Parkiramo vozila i uređenom stazom pješačimo do izvora Une. Nakon petnaestak minuta stižemo do bajkovitog plavozelenog jezera okruženog šumom i liticama – izvora rijeke Une na 396 mnv, ispod planina Plješivice i Stražbenice. Voda koja ponire na širem području Gračaca izlazi kroz Vrelo Une na površinu kroz najdublji krški izvor u Hrvatskoj (istražen do sada do dubine 248 m) i među pet najdubljih ma svijetu.
Travanjsko zelenilo iz kojeg vire sive litice u čijem podnožju počinje svoj put od oko 220 km rijeka Una, plijeni svojom ljepotom i poziva na fotografiranje. Iako je mokro i sklisko silazimo da samog vrela, uživamo u prizoru i fotografiramo nestvarno lijepe kadrove.
Napuštamo ovo meditativno mjesto i nastavljamo vožnju prema Orašcu.
Dok se vozimo opet počinje kiša, no opremljene kabanicama i kišobranima ne brine nas nekoliko sitnih kišnih kapi. Prolazimo Srb i Donji Lapac, slušajući Zorana koji nam priča o ovom sada prilično napuštenom kraju u kojem je nekada radio. Malo je ovdje stanovnika, pokoja kuća i brojna stabla šljiva i jabuka u cvatu. Bjelina cvijeća okružena zelenim vrhovima s kapom od oblaka u čijem podnožju pasu rijetka stada ovaca i krava pratiti će nas cijelim putem na ovom izletu.
Bližimo se Orašcu i makadamskom cestom se vozimo do ulaza u Nacionalni park Una. Kiša prestaje, omogućivši nam ugodnu šetnju do Štrbačkog buka.
Tektonska pomjeranja i stvaranje sedrenih naslaga stvoriše na ovom mjestu najviši i najspektakularniji vodopad – Štrbački buk. Uživamo u snazi rijeke koja se ruši kroz 24,5 m visok vodopad. Kapljice vode poput kiše prskaju nam lice dok promatramo ovaj prirodni fenomen. Ovdje je Una prirodna granica između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Na hrvatskoj strani uz rijeku nekadašnja unska pruga. Podsjetnik na davna putovanja Marjan expressom u Zagreb i iz Zagreba.
Nekada “žila kucavica”, danas zapuštena i devastirana.
Nakon kratke okrijepe u predivnom okruženju nastavljamo prema Japodskim otocima u Ripaču. I dok se naš Dragan šali s pitanjem da li ćemo stići na trajekt za Otoke, stižemo do područja s pet riječnih otočića, povezanih drvenim mostićima, između kojih Una stvara kaskade. Na području na kojem su Japodi ostvarili različita kulturna dostignuća počevši od intenzivnijeg razvoja figuralike pa do sojeničkih naselja, danas je uređeni turistički centar. Pijemo kahvu i kavu, fotografiramo i nastavljamo prema Bihaću.
Počinje kiša, pa se umjesto šetnje Bihaćem vozimo do restorana. Unatoč gužvi u subotnje popodne uspijevamo pronaći slobodno mjesto, naručujemo hranu i nakon obroka, susrećemo se s domaćinima. Alma iz PD Plješevica vozi ispred nas do Planinarskog doma Plješevica gdje noćimo. Dom na 479 mnv na obroncima Plješevice krasi ugodna okolina sa dominantnom planinskom kotlinom u kojoj je dom smješten. Kotlinom uz neposrednu blizinu doma protiču dva potoka od kojih jedan nikada ne presušuje.
S obzirom da kiša ne prestaje Alma nas obavještava da je uspon na Crni vrh (1563 mnv) odgođen zbog blata i klizavog terena, te da je za nedjelju predviđena kružna tura od 7 km iz susjednog sela.
Iako smo se odlučili priključiti domaćinima na ovom pohodu, zbog kiše koja je padala cijelu noć, mijenjamo plan. Ujutro nakon doručka, zahvaljujemo i pozdravljamo domaćine i upućujemo se na Stari grad Sokolac, srednjovjekovnu utvrdu, sagrađenu vjerojatno u 12.stoljeću. Sokolac je igrao važnu ulogu u obrani Bihaća, ali ipak 1592. nije uspio odoliti napadu Turaka koji su ga osvojili. Svojom površinom grad Sokolac nije velik, ali je dobro očuvan, pa smo ga i mi poput Turaka osvojili. Ušavši u utvrdu iskoristili smo priliku i popeli se na na dobro očuvanu obrambenu kulu. Kao i svaku utvrdu u ovom kraju i za Sokolac i njegov nastanak vezana je legenda. Legenda priča o tri kćeri bogataša Dobriše: Biki, Soki i Vrani, koje u znak sjećanja na plemenitost oca podignuše tri grada. Soka izgradi Sokolac, Bika Bihać, a Vrana Vrnograč.
Ostavljamo Sokolac, Orlovima koji rano lete i krećemo u Martin Brod, još jedan biser Nacionalnog parka Una.
Martin Brod je lijepo selo na ušću Unca u Unu. Krasi na najveći kompleks slapova u Nacionalnom parku Una. Preko drvenog mosta dolazimo do Malog slapa uz koji je Bućnica, jedna od atrakcija Martin Broda. Radi se o nekoliko stotina godina staroj prirodnoj „perilici” oko koje se cijelo selo okupljalo da bi pralo odjeću. Ekološka perilica radi bez kemije i sapuna, a zahvaljujući snazi vode u bačvi stvara i centrifugu. Kako nismo trebali pranje odjeće, nastavili smo šetnju do Velikog slapa, a potom prošli planinarskom Martinom stazom.
Naime, i naziv Martin Brod potječe od legende o djevojci Marti, koja se zaljubila u vojnika s druge strane Une. Kako Martini roditelji nisu odobravali vezu, Marta je odlučila pobjeći ljubljenom, ali je morala prijeći Unu. Okliznuvši se pri prijelazu upala je u rijeku i utopila se, a na površini tirkizne rijeke za kratko je ostala njena zlaćano plava kosa. I tako po nesretnoj Marti selo dobi naziv Martin Brod, gdje je brod starinski naziv za mjesto gdje se rijeku moglo prijeći pješice.
Posjet Martin Brodu završili smo uživajući u gastronomskoj ponudi po prihvatljivim cijenama.
Valjalo je natrag prema kući, te smo se nakon obilnog ručka uputili preko Drvara, Strmice i Knina do Sinja.
Uživali smo dva dana u druženju i ljepotama unskog kraja. Shvativši da su Rimljani s pravom uskliknuli „Una” – „jedna, jedina” i prema jednoj od predaja dali ime ovoj još uvijek (nadamo se da će tako i ostati) modro zelenoj ljepotici.
Hvala Zoranu na organizaciji i vođenju i svima koji su sudjelovali na izletu na druženju i zabavi.
Do sljedećeg izleta zdravi i veseli bili.
Vaša izvjestiteljica,
Stanka
