U Sinju, 05.07.2025.g.

Dok je rano jutro na kraju lipnja nagovještavalo još jedan vrući sinjski dan, a miris lipa gubio se u ljetnoj suši, pedesetak svilajaca otisnulo se put Dežele.

Kako „pravila puta” nalažu, prvu pauzu radimo u Kninu, pa iako je autobus osim naših ruksaka prepun pancete, sira, narezaka, ne propušta se prilika za kupnju bureka. Nezainteresirani za burek, naručuju prvu dozu kofeina, a zatim siti, razbuđeni sa zalihama kruha nastavljamo putovanje.

Preko Gračaca, na Sveti Rok dalje Dalmatinom uz neizostavne priče o dogodovštinama s ranijih izleta, posebno dok su u vidokrugu Zir ili Klek.

Iduću pauzu na Tifonovoj benzinskoj postaji Dobra, neki koriste da dodaju nove doze koefina, dok se dio planinara odlučuje za XXL krempite.

Okrijepljeni nastavljamo putovanje.

Karlovac, Jastrebarsko, zagrebačka obilaznica i dalje kroz Hrvatsko zagorje prema Sloveniji. U Zaboku nas u svojoj Škodi čeka Petar, pa se Jasna i Jozo prebacuju i putovanje nastavljaju s Petrom.

U Ptuj stižemo u vrijeme ručka. Najstariji grad u Sloveniji ponosi se prekrasnim dvorcem, rijekom Dravom, pitoresknim ulicama i starim vinogradima u samom središtu mjesta.

U potrazi za dobrom „spizom”, kratko obilazimo ovaj šarmantni gradić i dok dio planinara bira starinsku „gostilnu”, dio ekipe uživa u „streed foodu”.

Zadovoljni i siti, putovanje nastavljamo prema našem odredištu Koči na Loki pod Raduho. Vozimo se Štajerskom prema Kamniško – Savinjskim Alpama. Prolazimo zelenim dolinama ispresijecanim riječnim tokovima i zelenim brežuljcima. U daljini se kočopere Alpe, a ispred nas brojni nasadi hmelja.

U Mozirju se kratko zaustavljamo, u lokalnoj trgovini popunjavamo zalihe hrene, vode, pive i svega potrebitog. Dolinom Savinje nastavljamo do općine Luče, a potom naš autobus skreće prema Koči na Loki pod Raduho. Čekalo nas je 19 kilometara vožnje uskom zavojitom cestom, uz provalije s obje strane i prijelazom preko drvenog mosta. Uz strah postalo nam je jasno da autobus neće moći do smještaja, te ćemo nekih pola kilometra nositi ruksake.

Ipak na leđima smo nosili samo dio prtljage dok nam je Petar dio prtljage prevezao svojom Škodom.

Dom u Loki pod Raduhom se nalazi u gornjem dijelu Loškog gorja, u dolini podno 1925 m visokog Laneža. Dom je na visini od 1534m i polazna nam je točka za uspon na Raduhu. Nekoliko metara iznad Doma, drvena je kapela Svetog Križa.

Smjestili smo se u spavaonice, a potom nastavili druženje ispred Doma uz predivne poglede na Gornju Savinjsku dolinu i planine iznad nje. Alpski zrak dobrano nas je rashladio i potjerao na spavanje, a čekao nas je i sutrašnji uspon na Raduhu (2062m).

Subotnje jutro svanulo je svježe, a mi smo orni i veseli nakon doručka krenuli na uspon prema Raduhi. Lagana staza kroz šumu pružala nam je hlad gotovo cijelim putem. Uživali smo u pokojoj šumskoj jagodi i pogledima na alpske vrhove na mjestima gdje nam je šuma otvarala svoje prozore od granja ili poklanjala vidikovce na zaravnima.

Dolaskom na vrh odmarali smo i uživali, čekajući da nam se pridruže svi planinari kako bismo ovaj uspon obilježili zajedničkom fotografijom.

Kuriozitet je da se dio svilajinih planinara popeo na Raduhu točno prije 20 godina.

I dok je magla prije 20 godina onemogućavala uživanje u pogledu, Raduha je ove godine odlučila biti gostoljubljiva poklonivši nam prekrasne poglede na najviše vrhove Kamniško-Savinjskih Alpa i Olševe, Uršlju goru, Pecu, Travnik i Komen, Golte i brojne vrhove iznad glavnog dijela rijeke Savinje.

Osam svilajaca koji su Raduhu pohodili prije 20 godina „ovjekovječeni” su fotografijom za vremensku kapsulu na istom mjestu.

Nakon marende i fotografiranja uputili smo se do Doma, ovaj put za silazak je odabrana druga staza. Da se ne bi izgubili, putem je netko na raskrižju ispod table na tlu ostavio makraciju ispisanu flomasterom ili ružom na komadu papira „Svilaja livo” 🙂

Uronjeni u tišinu, hodali smo po kamenjaru, po livadama prepunim vrkute i planinskog cvijeća željno očekujući pogled na Koču pod Raduhom, jer je to značilo da je Dom blizu i da ćemo uskoro skinuti ruksake i dobiti zasluženu pivu.

A nakon pive i večere uslijedio je dogovor za nedjelju.

Hladna alpska noć potjerala nas je na spavanje. Noć je bila tiha, soba i kuća su poprimili naše miomirise jer nažalost, vode za tuširanje ovaj put u Domu nije bilo zbog iznimne suše i nedostatka snijega.

Nedjelju je obilježilo rano ustajanje. Dio planinara odlučio je dva i pol sata pješačiti do mjesta Luče, dok se dio ohrabren iskustvom vozača u dolasku odlučio još jednom „put straha” proći autobusom.

Obje grupe sastale su se u mjestu Luče i nastavile putovanje do prekrasne Logarske doline. Bajkovita ledenjačka dolina duga 7 kilometara okružena vijencem planinskih vrhova viših od 2000 metara ostavlja nas bez daha. Dolina je 1987.g., proglašena krajobraznim parkom zbog brojnih prirodnih i kulturnih zanimljivosti.

Mi smo na putu kući, odustajemo od dužih uspona i biramo šetnju do slapa Rinka i objekta Orlovo gnezdo.

Slap Rinka s impresivnom visinom od 90 metara, jedan je od najljepših i najposjećenijih slapova u Sloveniji. Na putu kroz Logarsko polje nestaje i izranja kao izvor rijeke Črnje, da bi postao i dio rijeke Savinje, zbog čega ga smatraju njenim prvim izvorom.

Desno od slapa Rinka, ugostiteljski je objekt Orlovo gnezdo. Penjemo se drvenim stubištem do terase, uživamo u pogledu na Slap i vrhove planina uz fotografiranje.

Bajkovitim prizorima Logarske doline završavamo naš boravak u Sloveniji, prepuni uspomena krećemo prema Hrvatskoj.

Potrebno je vremena da se utisci s izleta slegnu i da se izvještaj napiše jer ljepota prirode je čudo. Tamo negdje visoko u brdima bez tuša, uz učestale gubitke signala na mobitelu, bez viška stvari, suočeni sami sa sobom, priroda nas uči jednostavnosti.

I kako je netko od planinara jednom napisao. „Sreća postaje gutljaj hladne vode, mjesto za predah u hladu, obrok pod vedrim nebom. U toj tišini, znoju, umoru i surovosti, događa se tiho iscjeljenje. Nisi više odjeća, posao, obaveze, aplikacije. Ti si tijelo koje hoda, srce koje osjeća i duša koja diše punim plućima.”

I zato volimo planine.

Do sljedećeg izleta zdravi i veseli bili.

Vaša izvjestiteljica

Stanka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)