Ima li života na Marsu? Pedeset svilajinih planinara uputilo se na otok Pag kako bi, barem metaforički na stazi Life on Mars pokušali pronaći odgovor na to pitanje.
U subotu 25.travnja 2026.g. put nas vodi na sjeveroistočni dio otoka Paga, u mjesto Metajna, koje pripada skupu sela koje otočani zovu Barbati, a u kojemu je početak naše staze.
Od Sinja do Metajne tri je sata vožnje, razlog zbog kojeg smo na put krenuli u rano jutro. U sigurnim rukama našeg vozača Joze „plovimo” Dalmatinom do Nadina, gdje radimo pauzu za kavu, a potom nastavljamo prema Pagu.
Prolazimo Ravne kotare, Posedarje, Rtinu i preko Paškog mosta stižemo na Pag – otok kamena, jake bure s Velebita, sira, soli, čipke i brojnih šljunčanih i pješčanih plaža. I jedini otok koji teritorijalno pripada u dvije županije (južni dio Zadarskoj, a sjeverni Ličko- senjskoj županiji).
Vozimo se uz bazene solane, ostavljamo iza sebe grad Pag i prelazimo na drugu stranu otoka. Pogled na otoke Maun i Škrdu, prekrasnu uvalu Šimuni, prolazimo po siru poznati Kolan i dok hrvatska Ibiza Novalja ostaje negdje u daljini, stižemo do igrališta u Metajni, početku našeg pohoda. U Metajni nam se priključuju naša dva planinara, dva Ivana koji su u nedostatku mjesta u autobusu, do Metajne stigli osobnim automobilom.
Iako je kraj travnja, temperatura je ljetna, pa smo uz ruksake „naoružani” i ljetnim modnim dodacima: kratkim hlačama, šeširima, kapama, naočalama, kremama za zaštitu od sunca…
Na početku staze ugodan uspon u hladu borova, jedinom hladu na ovoj stazi kako ćemo kasnije spoznati dovodi nas do unutrašnjosti otoka koja je potpuno gola. Stigli smo „na Mars” preko kojeg koračamo planinarskom stazom povremeno okruženom suhozidima. Preko puta pogled na Velebit i podvelebitska naselja, a ispred nas kamena pustinja. Priroda je ovdje utisnula trajni pečat u spoju vjetra, mora i kamena. Pojavi se gdje god koja zelena oaza, sa kamenjem čudesnih oblika, idealna scenografija za fotografiranje.
Sunce već nemilosrdno prži dok se spuštamo na plažu Seline, gdje radimo prvu pauzu. Uživamo u duboko uvučenoj i skrivenoj uvali s tirkiznim morem i pogledima na Velebit. Nakon kratkog odmora i zajedničke fotografije krećemo prema uvali Slana. Nastavljamo hodati kamenim prostranstvom, povremeno srećemo malena stada ovaca i stižemo do uvale Slana.
Pred uvalom Slana naša grupa se razdvaja. Grupa koja se odlučila pješačiti stazom od 7 kilometara kreće sa Zvonom prema Stogaju i plaži Ručica, grupa koja će hodati 12 kilometara s Mariom zaobilazi Via Ferratu i kreće prema plaži Malin, dok se petnaestak naših članova odlučilo proći atraktivnu ferratu dužine 100 metara po stijeni iznad mora koja spaja plažu Slana i rt Sušac. Iako zahtjevnu zbog formacije stijena, ferratu su uspješno svi prošli, te im čestitamo na uspjehu.
Grupa koja je obišla ferratu, stigla je do jedne od najljepših plaža na Jadranu – plaže Malin. Osim što je skrivena od pogleda i plijeni svojom ljepotom, ova plaža je posebna jer se na njoj nalazi izvor vode. Nakon kilometara pješačenja po suncu, iskoristili smo odmor na ovoj plaži za osvježenje umornih nogu u tirkiznom moru ili otvaranje sezone kupanja.
Inicijalni plan je bio na plaži Malin dočekati planinare koji su prošli ferratu, no dogovoreno je da se uputimo natrag i svi nađemo kod uvale Slana. I dok se planirao povratak ne markiranom stazom preko oštrog kamenja, Deno i Zoki su odlučili krenuti od plaže Malin ka Ferrati, te su s ruksacima na glavama kroz more prošli ispod Ferrate do uvale Slana.
Ostatak ekipe stigao je do uvale Slana kamenom pustopoljinom.
Od uvale Slana koračamo stazom okruženom morem s jedne strane i veličanstvenim kamenim gromadama s druge strane prema omiljenoj penjačkoj stijeni Stogaj. Ljepota veličanstvene kamene strukture koja se uzdiže visoko prema nebu, svojim oblikom podsjeća na djelo nekog avangardnog umjetnika, no Stogaj je umjetničko djelo same prirode. Izaziva nas Stogaj na fotografiranje, zaboravismo na umorne noge i vrućinu.
Nakon kratkog predaha nastavljamo dalje privodeći našu šetnju po Marsu prema kraju. Prolazimo iznad Beritnice, plaže na kojoj je priroda u more poput tri planine posložila tri kamene stijene. Na Beritnicu ne silazimo, pa iako nas markacija upućuje na silazak, nastavljamo prema kraju našeg pješačenja, još jednom biseru Jadrana – plaži Ručica.
Slijedio je spust do Ručice i restorana Kanjon u kojem nas je čekao ručak.
Odmorni i siti, nakon ručka uputili smo se do rive u Metajni gdje nas je čekao Jozo s autobusom.
Ima li života na Marsu? Šetajući kamenim prostranstvima na ovoj kružnoj stazi sreli smo brojne planinare i šetače, nailazili na stada ovaca i izvore vode, utažili žeđ i glad u jednom od restorana, te zaključili da na ovom paškom Marsu itekako ima života, a odgovore ima li ga na Crvenom planetu ostavljamo znanstvenicima i NASA-inim roverima.
I na kraju ovog osvrta, hvala svima koji su sudjelovali na izletu, hvala vodičima, te posebno Mariu na organizaciji.
Do sljedećeg druženja, zdravi i veseli bili.
Vaša izvjestiteljica
Stanka
