Dok smo se s nostalgijom sjećali izleta od prije dvije godine iz Sinja preko Plišivice do Orlovih stina i to baš neposredno prije nego li naš je ošinuo globalni pandemijski bič uzevši nam prošlogodišnju proslavu, s veseljem i nestrpljenjem smo iščekivali što nam to PD Svilaja sprema ove godine.
I nismo ostali razočarani – ovu godinu proslava je uključivala šetnju novo obilježenom stazom iz Potravlja preko Drage do Planinarskog doma Orlove stine na Svilaji. Staza je dužine oko osam kilometara i dio je Via Adriatice, dugometražne planinarske staze od Rta Kamenjak u Istri do Prevlake.
Naoružani osmijesima i dobrom voljom okupili smo se na Bazenu nešto prije devet sati. Autobus nas vozi do Potravlja i za pola sata smo na našoj početnoj točki kod crkve Svetog Filipa i Jakova u Potravlju.
Pored nas Svilajaca, tu su i naše drage planinarke i planinari iz drugih društava iz Dalmacije, pa koristimo priliku za sklapanje novih poznanstava.
Korak po korak i otvara se pogled na srednjovjekovnu utvrdu Travnik poznatu još kao Gradina, Vindušića gradina, Kotromanića kula ili Bićin-grad. Ostaci suhozidnog bedema na istočnim obroncima Svilaje prizivaju povijest i dok hodamo prisjećamo se velikaške obitelji Nelipića u sklopu čijeg se posjeda 1372.godine ova srednjovjekovna tvrđava prvi puta spominje. Polako koračamo asfaltnom cestom kroz borovu šumu i gledamo tri predivna Svilajina vrha: surove Orlove stine , Vršinu i Mačkulu.
I dok se zabavljamo fotografiranjem, pričama i šalama za kratko prolazimo napušteni zaselak Cvitkovići dolazeći do Glavinića kuća.
Cvitkovići i Glavinići, dva napuštena zaselka sa kamenim kućama, pa nas veseli vidjeti da se kuće obnavljaju, a neke su već i obnovljene.
U Glavinićima je PD Svilaja organizirala predah s toplim čajem i keksima, a iz ruksaka se vadi marenda, nazdravlja se domaćom rakijom, fotografira se…..
Lipo je sjedit i odmarati, ali smo na pola puta i valja ponovo ruksake na leđa, pa kroz Dragu put Orlovih stina.
Penjemo kroz grabovu i hrastovu šumu, korak po korak do vrha Drage. Dan je sunčan i topao, od hodanja nam je postalo vruće, no sada nas bura hladi svojom lepezom. U trenutku shvaćamo da se već nazire krov Planinarskog doma Orlove stine naš današnji cilj. S druge pak strane vidi se Troglav sa bijelom kapom tvoreći savršen sklad s plavom bojom Perućkog jezera. Diveći se nestvarnom plavetnilu Jezera polako se približavamo makadamskoj cesti koja će nas za kratko dovesti do našeg cilja.
Još malo uz priču i zafrkanciju i evo nas u Domu na Orlovim stinama. Muška posada završava ručak (ipak su žene danas pošteđene). Red je nazdraviti, pa je u tu veliki lonac odlično spravljenog punča kojim se krijepimo.
Dio žena nastavlja uspon od Doma na Orlove stine, dio se zabavlja u Domu i ispred Doma.
Nakon zajedničkog ručka uživamo u kavi i kolačima, a zatim slijedi onaj trenutak koji nikog ne ostavlja ravnodušnim.
Žene u špaliru, iz kojeg izlaze jedna po jedna, a naš predsjednik Zoran svakoj uručuje karanfil, dok draga nam Ankica, kći našeg počasnog predsjednika Bore koji danas nažalost nije mogao biti s nama i kreatorica čudesnih slastica i medenjaka iz svoje košare svakoj planinarki uručuje medenjak posebno kreiran za ovu prigodu s natpisom „Dan žena na Svilaji” kao podsjetnik na ovo nezaboravno druženje.
Pokloni izazivaju oduševljenje, posebno naših gošći koje su s nama prvi puta koje rekoše da ovako nešto nikada nisu doživjele. I da – karanfil je dobila i naša najmlađa planinarka Eleonora koja još nema ni godinu dana.
Uslijedila je zajednička fotografija i zabava.
I na kraju što reći nego hvala našem stogodišnjaku PD Svilaja i naravno ponovilo se.
