Jutro je bilo sunčano i vedro. Ugodna temperatura zraka obećavala je i više nego što je 28 duša očekivalo taj dan, na dan izleta.
Okupljanje je bilo na najnižoj točki alkarskog grada, kod biljega alkara kopljanika. Voditelj škole Davor bio je pažljiv prema polaznicima i pustio ih je da se naspavaju. Hmm, vjerojatno je to učinio samo ovaj put… Nakon okupljanja u 8:00 te prozivke polaznika, Davor je ponovio određene smjernice; kako će izgledati izlet i kako se treba ponašati tijekom izleta. Odabrao je izvidnicu koja će biti na početku marša grupe te metlicu, iskusnog Zorana, koji će paziti da na čelu grupe ne bude nitko iza njega. Plan je bio prehodati kružnu turu brda Visoke.
Visoka je jugoistočna padina Svilaje, koju od Svilaje dijeli kanjon Sutine. Najviši vrh Visoke je istoimena „Visoka 892 mnv“. Na vrhu je preko 10 m visok betonski križ, mjesto hodočašća žitelja Dicma, Sinja i Cetinske krajine. S vrha se pruža lijep pogled; s jedne strane na Sinj, Sinjsko polje i okolne planine, a s druge na dicmanjsku kotlinu i dalje do mora i otoka.
Izlet je započeo šetnjom uz vojarnu Kula prema Radošiću i zaseoku Aničić-Čolo. Većinu puta do zaseoka činila je cestovna prometnica. U samom zaseoku, gdje je slijedio početak pravog uspona, polaznici su predahnuli. Tijekom pauze instruktori su polaznike podučavali kako čitati kartu i kako je usmjeriti pomoću kompasa. Nakon odmora i poduke polaznici, voditelj i nekoliko seniora PD Svilaja započeli su uspon markiranom stazom „od Čolića“. Svi polaznici su put podnosili kao da u nogama imaju već puno utakmica. Tijekom uspona napravila se još jedna manja pauza pred križanjem markiranih staza „od Čolića“ i „Markova greda“. Grupu je čekao završni dio uspona prema vrhu „Visoka 892 mnv“. Na samom vrhu polaznicima je osmijeh prekrio lica. Vremenski uvjeti omogućili su nestvarno čiste vidike. Uslijedila je okrepa, a potom lekcije instruktora, koji su polaznike učili vezati čvorove, ali i kako se poigrati s azimutom. Davor je pokazao vrhove planina Svilaje, Dinare, Kamešnice, Biokova, Mosora. Pogled je sezao i na neke kontinentalnije vrhove planina BIH, kao i na najviši vrh Pelješca „Sv. Iliju“. Došlo je vrijeme povratka, nemarkiranom stazom „preko Ruda“, gdje su polaznici diskutirali o povijesti ruda boksita, a oni hrabri su provirili u sam početak jednog od rudnika. Unatoč nešto strmijem spustu, svi su polaznici sretno stigli u podnožje Visoke te su nakon završne prozivke voditelja puni novih dojmova otišli svojim kućama.
