Izvidnicu izleta su činili Marta, Iva i Antonio, dok je Hrvoje ostao doma zbog nepovoljnih zdravstvenih razloga s kojima se probudio tog sušnog jutra. Vrijeme je uistinu nepovoljno od nove godine i nikako ne odgovara tipičnim zimskim karakteristikama. Podosta članova se žalilo na klimava zdravstvena stanja pa je sreća da smo samo jednoga člana izgubili za nadolazeći izlet.
Jutro, suhi zrak u gibanju laganog zapadnjaka gura zadimljeno nebo od bezbrojnih požara morlačkih poljoprivrednika koji se ne mogu obuzdati da po ovom vremenu vatrom izvrše pripreme zemljišta za nadolazeću sjetvu i sadnju. Vidljivost je bila poprilično slaba radi toga i uspon na Svilaju nije obećavao dalekosežuće poglede na od školaraca još neosvojive vrhove moćnih planina.
Svi smo se uputili automobilima prema planinarskom domu ”Orlove stine” od kojih je počeo izlet. U 9 i 15 ekipa je bila spremna i Zvoninim zviždukom grupa je krenila putem ”preko Badnja” na najviši vrh Svilaje Bat koji bi trebao trajati oko 2 sata. Zvone je vodio grupu čvrstim korakom i umjerenim tempom do izlaza iz predjela Badnji na kojem se odradila prva pauza i dopustilo grupi da izvrši prvo punjenje vodom i šećerom za nadolazeći ostatak puta koji je izgledao golo i surovo na jakom ranoproljetnom suncu. Obrazi su se počeli crvenit i načela se priča o kremi za sunčanje koja je trajala do vrha i zabavljala dio naše grupe. Nije bilo problema sa usponom nijednom članu grupe osim što smo rastegnuli kolonu zbog razlika u tempu između poletnijih i onih kojima su noge već odradile popriličan broj radnih sati. Izvidnica je primjetila dobar duh koji se širio među članovima grupe kako se uspinjala prema vrhu zadnjim koracima. Na vrhu nas je dočekao pogled prema okolnim planinama, moru i Cetini s Perućkim jezerom koji i nije bio toliko loš nakon što je povjetarac rastjerao dim preko Kamešnice. Većina je pohrlila za hranom i pićima koje su pripremili za vrh dok su neki samo uživali ležeći na Suncu kao gušterice. Povratak prema domu je na vrhu isplaniran improviziranom rutom preko vrha Vršina i spajanjem na markiranu stazu koja vodi kroz mladu bukovu šumu na makadam prema domu. Grupa je pomalo i sigurno stigla do doma di su se regrupirali i odslušali predavanje o meteorologiji. Mogao se primjetiti lagani umor kod nekih članova i dekoncentracija kod slušanja jednog dobrog ali i malo zahtjevnog predavanja. Nakon predavanja brzo je bila gotova večera koja je vratila osmijehe na lica uz ponesene ”kapljice”. Ni instrumenata ni svirača nije falilo tako da se feštalo do kasnih sati koje je dočekala samo mala grupica od desetak ljudi koji su odlučili prespavati u domu. Zvuk dipli, bendža i mandoline probudio im je težačku morlačku krv tako da su se još više zbližili uz zadovoljni osmijeh i note učitelja Brke.
Drugi dan izleta krenuo je sa kratkom demonstracijom vezanja čvorova grupi di su naučili vezati upletenu osmicu i bulin, ali je pitanje koliko su dobro zapamtili tako da će se lekcija ponoviti na predavanju. Nakon toga se grupa uputila na kratki izlet na Orlove stine i vrh Mačkulu. Putem je naša mala grupa slušala botaničke lekcije našega Željka koji se nada da je nešto ostalo u znanjem zasićenim glavama kolega. Na vrhu Mačkula se napravio kratki odmor za doručak. Pri povratku do doma mogao se primjetiti lagani umor i opekline od sunca na pojedinim članovima, ali su svi izgurali bez problema.
Kod doma smo se spremili, pozdravili dragu ekipu koja dežura u domu i dočekuje nove grupe, te se uputili svako svojim putem i zadovoljni došli kući na juhu. Umorni, ali neupitno i zadovoljni, što je bio i cilj ovoga izleta.
Vaša izvidnica