Krčmar i posjet Geniju 01.05.2022.
U zadnje vrijeme ne volim buđenje uz alarm i ustajanje u zoru, ma koliko zora fascinira buđenjem horizonta i odiše smirajem pred početak užurbanog ili manje užurbanog dana. Iznimka je odlazak u planinu, kada se budim bez budilice.
Ove nedjelje na brzinu popijena kava, provjera da li je sve u ruksaku i hamletovsko pitanje biti ili ne biti, ovaj put stavljeno u kontekst moguće kiše i stavljanja kišobrana u ruksak.
Uzimam ruksak, a i kišobran za svaki slučaj i dok koračam prema mjestu okupljanja odjednom mi dođe u misli Azra i Johnijeva „Kada Zagreb izranja iz sna”, a stihovi o dva konduktera koja jutarnju krizu razbijaju lozom kao da me podsjetilo da je danas Praznik rada.
Iznenađena koliko je ljudi već na ulici ovako rano dolazim na parking kod bivše vojarne, a tamo se polako okuplja pedesetak planinara. Danas je naime izlet na Krčmar pokraj Smiljana u organizaciji našeg stogodišnjaka PD Svilaja. Izlet je planiran za 30.04, ali je zbog kiše odgođen za tjedan dana, pa nestrpljivo očekujemo polazak prema Lici.
Zora se lijeno povlači iza vrhova Svilaje, a magličasta ovojnica nad jezerom Peruća najavljuje sunčan i topao proljetni dan. Dok iza sebe ostavljamo Vrliku i Prozor, Dinara nas pozdravlja surovim pozdravom, pa joj tiho šapnem – vidimo se uskoro.
I dok se pitam koji put odabrati do Dinare, već smo u Kninu. Prva kava za pospance, peciva za one koji nisu stigli doručkovati i nastavak putovanja. Pozdravljamo Zrmanju, Poštrak i već smo pred Gračacom. Spominju se Cerovačke špilje, Kita Gaćešina najdulja špilja u Hrvatskoj sa svojih 45 istraženih kilometara, te Staza Malog princa. Kroz razgovor kao da smo preskočili Gračac i Gospić i evo nas kod crkve Gospe Karmelske u Smiljanu.
Devet je sati i valja nam poučnom stazom na vrh Krčmar (773m). Staza je Križni put, pa laganim hodom makadamskim šumskim putem dolazimo do uređene nadstrešnice ispod samog vrha.
Uskoro u kadru imamo cijelu Liku obrubljenu ponosnim Velebitom i njegovim vrhovima, a ispod nas se pružaju zelena polja s vijugavim cestama i vrhovima udaljenih planina.
Proljeće je učinilo pogled zelenim, dok miris procvjetalih stabala i livadskog cvijeća ispunjava dušu unutarnjim mirom.
Ostalo je samo doći do vrha, niti deset minuta malom zavojitom stazom. Kamena glava s Križem, to je vrh Krčmar. Uspon na sam vrh traži oprez, no pogled na Liku sa sve četiri strane svijeta, ploče s natpisima na glagoljici i u kamenu uklesan spomenik Vili Velebita izazivaju poštovanje i divljenje.
Trenutak za pamćenje osvjedočen zajedničkom fotografijom, povratak istim putem, susret s poskokom i evo nas punih utisaka na polaznoj točki.
Ostao nam je još posjet Memorijalnom centru Nikola Tesla. Dvadesetak minuta hoda i obišli smo muzej u rodnoj kući, vidjeli neke od Teslinih izuma: indukcijski motor, čuvenu Teslinu turbinu,
Teslinu zavojnicu, okretno magnetsko polje (Kolumbovo jaje), a citati o zanimljivoj Teslinoj osobnosti iz svjetlećih ladica potaknuše na razmišljanje koliko su i danas aktualni.
Ostadosmo ushićeni filmom o životu genija, a posebno zavojnicom u kopiji laboratorija iz Colorado Springsa. Bio je zaista čarobno, gledati iskre koje poput munje sijevaju, dok je bežično prenesena energija preko naše kože upalila svijeće u našim rukama.
Zadivljeni Genijem i njegovim djelom polako uz prve kišne kapi napuštamo Smiljan, te nakon neuspjele potrage za hranom i restoranima u Gospiću uz šalu i smijeh se vozimo kući.
Bilo je ovo još jedno Svilajino rođendansko izdanje koje ćemo dugo pamtiti
