Subota, rano jutro. Već iskusni smo se ustali bez problema i pošli s poznatog polazišta u 6:30 prema susjednoj nam zemlji BiH. Odredište – Blidinje, Čvrsnica. Jako važan izlet je bio pred nama jer nas je čekao ispit planinarskog znanja. Prelaskom preko Kamenskog uživali smo u pogledu na Buško jezero i drugu stranu Kamešnice. Prva postaja nam je bio centar u Tomislavgradu gdje smo se dodatno opskrbili i pokupili našeg eksperta za zdravlje Natali. Nastavljajući put kroz Tomislavgrad, uskoro smo stigli do Blidinja. Uživajući u pogledu, prešli smo dolinu između Vrana i Čvrsnice te stigli do odredišta gdje smo ostavili automobile.
Prvi dio staze s kojeg smo krenuli oko 8:45, nas je vodio kroz gustu mješovitu šumu. Vrijeme je bilo idealno i zrak čist. Primijetili smo da razno cvijeće koje je već procvjetalo na Svilaji tek sada cvijeta na ovom dijelu Dinarida. Izašli smo iz šume na prostor s prekrasnim pogledom gdje smo upoznali planinare te ih ponudili rakijom koju su rado prihvatili. Nastavili smo dalje do ledine s koje smo vidjeli razne pećine. Dolaskom do podnožja Stoga, zanimljivog vrha, ugledali smo Veliki Vilinac, vrh koji moramo osvojiti. Nastavili smo marš preko dijela staze koji je zahtjevniji i strmiji sa više stijena i sve manje stabala. Crveni u licu i mokri od glave do pete, pobijedili smo teški uspon te se našli na proširenju s kojeg nas je očarao pogled na Malu Čvrsnicu. Taj pogled i kolektivna reakcija (zvučala je otprilike ovako: ajme, lipo li je!) na ljepotu Male Čvrsnice nam je dao snage za sljedećih deset minuta marširanja do doma na koji smo stigli oko 12:30.
Planinarski dom Vilinac je jako lijepo uređen i još važnije iznimno je čist. Sa sigurnošću najljepši dom do sada, od pogleda i pozicije do urednosti. Sve to održava samo jedan čovjek, domaćin Sabahudin. Ostavili smo nepotreban teret u domu i marendali. Nismo se dugo zadržavali kako bismo najbolje iskoristili dan, pod vodstvom našeg vodiča krenuli smo put prema Hajdučkim vratima; znamenitost Čvrsnice. Dolaskom do jezera Crvenjak znali smo da smo blizu odredišta. Pogled s Hajdučkih vrata na ostatak Čvrsnice i u daljini na Prenj i Neretvu nas je očarao, no kako je u blizini vrata vrh Trinača odučili smo se popeti na njega. Za nevjerojatnih deset minuta uspeli smo se na vrh visok 2038m nadmorske visine. Veselje na uspjeh uspona se uskoro pretvorilo u ponavljanje čvorova za nadolazeći ispit.
Gladni smo se vratili u dom, ali nam je domaćin već pripremio grah i kobasice, što nam je povratilo snagu. Međutim oko 18:30, nakon graha krenulo je ispitivanje planinarskog znanja. Najteži ispit ikad. U životu. Od orijentacije do opreme do općeg znanja i prve pa čak i do spuštanja singerice uspjeli smo položiti ispit. Nakon duga mukotrpna tri sata i kroz znoj, krv i suze, svi smo položili, što može značiti dvije stvari: prvo ekipa je presposobna; drugo imamo vrhunske vodiče. Za uspomenu na položen ispit, domaćin nam je poklonio naljepnice PD Vilinac. Nastavili smo slavlje dugo u noć uz pjesmu, bila boca džeka, dalje se ne sjećam.
Sljedeći dan smo u 8:00, nakon obnove zaliha vode uz obližnji izvor, pozdravili domaćina te se uputili na vrh Veliki Vilinac visok 2118m. Uspon je bio zahtjevan. Trebalo nam je oko sat vremena da osvojimo vrh na kojem smo tradicionalno žrtvovali ananas. Nažalost nismo imali vremena podići stećak za pali ananas jer nas je čekao ručak u Hajdučkim vrletima. Uslijedio je povratak. Pri povratku smo susreli mnogo planinara što samo govori kako Čvrsnica privlači ljude svojom ljepotom. Također smo vidjeli divlju kozu kako se spretno penje stijenama Dinarida. Ona je i nas gledala u čudu.
Nakon spusta s planine i povratkom automobilima do glavne ceste, obišli smo lokalnu nekropolu, te smo se zaputili u Hajdučke vrleti. U poznatom restoranu uživali smo u mesnim platama i domaćem sladoledu. Oko 15:00 naš izlet je došao pri kraju. Trebalo bi ga ponoviti.
-Izvidnica
