Prije nego li su kiše isprale i zadnje tragove ožujka i dan prije nego li ćemo satove pomaknuti na ljetno računanje vremena, sedamdeset i dvoje „najsretnijih i najspretnijih” svilajinih planinara krenulo je prema Lici.
Superlativi najsretniji i najspretniji označavaju planinare koji se se uspješno pribilježili za ovaj izlet, s obzirom da je sedamdeset mjesta neposredno nakon što je naš predsjednik Zoran objavio poziv za izlet promptno popunjeno, a formirala se i lista čekanja u slučaju da netko od prijavljenih odustane.
Nekoliko osobnih automobila i autobus u sigurnim rukama našeg vozača i planinara Joze, napuštaju Sinj obavijen maglom koja s prijeđenim kilometrima prepušta mjesto rijetkim zrakama sunca.
Nezaobilazno zaustavljanje u Kninu za prvu jutarnju kavu, kupnju bureka, peciva ili lagano „protezanje” nogu, a zatim nastavak putovanja prema Ziru.
Vremenski uvjeti odlučili su nas pomaziti prkoseći prognostičkim modelima s visokim postotkom za kišu, rezultirajući promjenom programa putovanja. Umjesto prvobitno dogovorenog jutarnjeg obilaska Cerovačkih špilja, jutro ćemo provesti na Ziru, a Cerovačke špilje ćemo posjetiti nakon uspona.
Vozimo se krškim Ličkim poljem usred kojega se uzdiže osamljena kamena gromada. Jedinstveni prizor koji pamti svaki putnik auto cestom Zagreb – Split. Prepoznatljivo po stijenama koje krase njegov vrh brdo Zir (850mnv), današnji nam je cilj.
Vjeruje se da je brdo za vrijeme osmanlijskih osvajanja bilo osmatračnica, idealno mjesto za kontroliranje Ličkog polja i u to doba najvažnije prometnice Udbina – Ploča – Mogorić – Ribnik. Druga pak predaja kaže da ime Zir dolazi od glagola zurenje. Navodno je brdo svojom ljepotom mamilo poglede putnika, odnosno izazivalo zurenje.
No bez obzira na točnost ili maštu o porijeklu imena Zir, naš pohod započinje u Trkuljama, malenom mjestu podno brda. Natpis upućuje da će nam do vrha trebati oko sat vremena.
Lagano se uspinjemo kroz šumu planinarskom stazom urešenom vjesnicima proljeća: jaglacima i ljubičicama. Posebnost Zira, uz njegov geografski položaj je i mnoštvo spilja i jama, a najveća se nalazi uz markiranu stazu. Hrvoje i nekoliko planinara odlučuju ući u spilju, dok ostali nastavljaju prema vrhu.
Tri kilometra duga staza u najstrmijem dijelu prema vrhu osigurana je klinovima i sajlama, dok stijena na vrhu može primiti tek desetak planinara, zbog čega se izmjenjujemo se pri usponu i silasku, čekajući svoj red.
Nakon uživanja u pogledima i obaveznog fotografiranja slijedio je silazak do početne točke u Trkuljama, a potom nastavak vožnje do Cerovačkih špilja.
Smještene na obronku južnog Velebita, na padini Crnopca, u Parku prirode Velebit, Cerovačke špilje najveći su špiljski kompleks u Hrvatskoj. Otkrivene su 1913. godine prilikom izgradnje Ličke pruge, a otkrio ih je Nikola Turkalj. Ime su dobile po željezničkoj postaji Crnopac.
Podijeljeni u dvije grupe obišli smo Gornju (671mnv) i Donju špilju (624nv). Uz stručno vođenje doznali smo da su špilje značajno paleontološko nalazište spiljskog medvjeda, nalazišta prapovijesne kulture plemena Japoda, te da je prije dvadeset tisuća godina u njima živio lovac na špiljske medvjede.
Hodajući 700 metara za turistički obilazak uređenih staza pri stalnoj temperaturi od prosječnih sedam stupnjeva, uživali smo u pogledu na bezbroj spiljskih ukrasa i krških pojava, ponora i dimnjaka. Stalaktiti i stalamgiti uz malo mašte otkrivaju kamene svatove, mačku, konjske noge, kamena srca, valove…., potvrđujući izreku nepoznatog autora: „Špilje su vrata u prošlost, u kojima je priroda oblikovala svoje umjetničko djelo kroz tisuće godina”.
Nakon obilaska, spuštamo se ispod ličke pruge, dolazimo do autobusa, napuštamo ovaj geomorfološki spomenik prirode i krećemo prema Sinju. Negdje prije Knina kišne kapi počele su udarati u vjetrobransko staklo.
Vrijeme u prapovijesnoj Japodiji nas je poslužilo. Sa kamene kape Zira pogledima smo osvojili južni Velebit i Ličko polje, dok smo se u prapovijest vratili u Cerovačkim špiljama.
Uz staru narodnu: „Da je pogača k’o Podlapača, da je slanina k’o je planina, da je mlika kolika je Lika, bio bi sir koliki je Zir” , uživajte u fotografijama i sjećanjima na magičnu i mističnu Liku.
Hvala Zoranu na organizaciji i vođenju, Mariu i mladim snagama na pomoći, a svima koji su na izletu sudjelovali na druženju i dobroj zabavi.
Do sljedećeg izleta, zdravi i veseli bili.
Vaša izvjestiteljica,
Stanka
