Osvrt na još jedan zanimljiv i zabavan planinarski vikend.
U petak, 16. svibnja krenusmo raspoređeni u dva kombija i nekoliko osobnih vozila prema Radoboju. Praćeni udarima bure, preko Knina, do Gračaca i Svetog Roka, gdje se uključujemo na Dalmatinu i vozimo prema Zagrebu i Krapini.
Opušteni razgovor, šale, prisjećanje na ranije uspone dok pogled hvata Zir, Klek, Sljeme.. K
Nastavak puta prema Hrvatskom zagorju.
Prema Krapini, s druge strane Sljemena uživamo u pogledu na klijeti prisjećajući se likova iz Kovačičevog remek – djela „U registraturi”. Uz Zgubidana, Kanoinika, Ivicu Kičmanovića, Lauru i Ferkonju približavamo se radobojskom naselju Crneki.
U šumovitom usjeku u podnožju Strahinjčice, u zelenoj oazi smjestio se Planinarski dom Radoboj, naše utočište za naredna dva dana.
Smjestivši se u sobe uređenog i vrlo reprezentativnog planinarskog objekta, upućujemo se u kratku šetnju do mjesta Radoboj. Poput zagorskih mjesta i Radoboj se diči s kućama na brežuljcima , urednim vinogradima i starom crkvom u središtu. Radoboj se prvi put spominje 1334. godine u zapisu o crkvi Svetog trojstva, ali najstarija okamina vinove loze koja je ovdje pronađena datira izmešu 12 i 14 milijuna godina. Istraživanja kazuju da je Strahinjčica nekada bila tropski otok, kao i da se mjesto značajnije počelo razvijati u 19.stoljeću.
Iako je u srednjem vijeku više je plemićkih obitelji ovdje izgradilo svoje kurije, a život mjesta mijenja se dinamičnije početkom 19. stoljeća, otkrićem nalazišta samorodnog sumpora, a potom i ugljena. U Radoboju je prvi put upotrijebljen stroj za rafiniranje sumpora, tzv. radobojski stroj, koji je 1864. godine bio je izložen na Prvoj gospodarskoj izložbi u Zagrebu, a kasnije je postao poznat u cijelom svijetu.
Čini se da je danas mjesto okrenuto turistima, o čemu svjedoče brojne kuće za odmor i seoska gospodarstva.
Uživamo u zalasku sunca iznad zvonika mjesne crkve u kojoj je upravo održan obred vjenčanja. Mladenci i veseli svatovi nas pozdravljaju, mašući nam iz automobila, uzvraćamo im pozdrave. Potom, svraćamo u Hižu zagorskih štruklji, te okrijepljeni uz smijeh vraćamo prema smještaju.
Putovanje i večera učiniše nas umornim, pa se uputismo na počinak.
U subotnje jutro čekalo nas je rano ustajanje i sat vremena vožnje do Ruda, naše polazne točke za pohod „Tragom prvog izleta Hrvatskog planinarskog društva”.
Stigavši u Rude, mnoštvo planinara zauzelo je stolove u okolnim kafićima. Uzimamo ruksake i opremu iz automobila dok naši vozači nastavljaju vozilima prema Poljanicama. Naime, na Poljanicama je nakon Pohoda planiran zajednički ručak i završetak manifestacije.
Dok čekamo da se naši vozači vrate organiziranim prijevozom u Rude, vrijeme kratimo ispijanjem kave u obližnjem kafiću.
Točno na dan kada su prije 150 godina dvanaestorica članova HPD-a krenuli na prvu „laznju“ na vrhove Oštrc i Plešivicu, 23 svilajina planinara uputila su se trasom Rude – Veliki dol – Oštrc – Plešivica.
Ljubazni domaćini i organizatori, pored odlično obilježene staze, osigurane hrane i pića, sudionike pohoda iznenadili su i oduševili prigodnom izložbom dječjih likovnih radova „Pogled s vrha” na Rancerju (748m), razglednom vrhu između Oštrca i Plešivice.
Svim planinarima koji su u iskaznicu pohoda prikupili žigove na svim kontrolnim točkama (Rude, Veliki dol, Oštrc i Plešivica) uručene su prigodne značke „Tragom prvog izleta HPD-a”, čime je završeno obilježavanje 150. obljetnice organiziranog planinarstva u Hrvatskoj.
Spustivši se s Plešivice, odmorismo se uz besplatan planinarski grah i zabavni program.
Nakon završetka manifestacije jedna grupa svilajaca uputila se na Stari grad Okić, a potom na štrudle u Planinarskom domu Maks Plotnikov, dok se druga grupa odlučila za samoborske kremšnite i kavu. No i jedna i druga grupa posjetiše Samobor.
Subotnju večer proveli smo u zajedničkom dtuženju u Planinarskom domu Radoboj.
Nedjelju, dan povrataka u Sinj započeli smo ranim ustajanjem i doručkom, a potom smo se uputili na Stahinjščicu, do najvišeg vrha Sušec (849 m).
Čekao nas je dug put do Sinja, pa na ovom pohodu zbog kratkoće vremena nismo hodali Stazom orhideja koja krije tridesetak samoniklih vrsta orhideja, nismo stigli obići nekropolu pod tumulima – Podstenje, impresivan lokalitet od jedanaest grobnih humaka kružne osnove, visine do metar i pol, a koji datira iz starijeg kamenog doba. A stijene Dedeka, Babice i Unučice ostavismo njihovoj legendi do nekog novog susreta.
Proveli smo još jedan lijepi i zanimljivi planinarski vikend.
Hvala predsjedniku Zoranu na organizaciji, vođenju i vožnji, hvala drugom Zoranu na vožnji, a svima koji su sudjelovali na ovom izletu na druženju i zabavi.
Do sljedećeg izleta, zdravi i veseli bili.
Vaša izvjestiteljica Stanka
