Prošlo je već godinu dana od nezaboravnog pohoda novom markiranom stazom iz Potravlja na Orlove stine koji je organiziralo Planinarsko društvo Svilaja povodom lanjskog Dana žena. I evo nas ponovo ove godine istim povodom na tradicionalnom pohodu prema Orlovim stinama. Ovogodišnja ruta od sinjskog bazena preko Plišivice i Zelova na Orlove stine, ukupne dužine cca 15 km je malo zahtjevnija ili kako se voli reći malo izazovnija.
Unatoč zahtjevnosti staze uz naklonost vremenske prognoze okupljamo se na Bazenu. Veseli nas što su se nama, članovima planinarskih društava sa područja Cetinske krajine na ovom pohodu pridružile i planinarke iz drugih dijelova Dalmacije, potvrđujući nam prepoznatljivost ovog tradicionalnog događaja, ali i gostoprimstvo Svilajaca.
Nakon uobičajenog pozdravljanja i radosti zbog ponovnog susreta uz šalu i smijeh krenusmo na naš pohod. Iza sebe ostavljamo Šimce i krećemo prema Karaguši, pri čemu jedan dio planinara prolazi prečicom pa sada ispred nas idu prema Lučanima. Slijedimo ih uz šaljive komentare, a ugledavši na dalekom brežuljku crkvu Svete Kate, shvaćamo da smo već u Lučanima. Rubom Lučanskog polja koračamo uz mirnu Sutinu, koja je ovdje već promijenila ime u Karakašica, a za kratko opet će promijeniti ime u Jaruga.
Prolazimo pokraj lijepog kamenog lučnog mosta ugledavši prvu markaciju koja nas upućuje uzbrdo.
Asfalt napuštamo iznad Baraćevih kuća i polako ulazimo u Plišivicu. Kamenita planinarska staza kroz makiju i nisko drveće kontinuirano se uspinje, pa uspon traži dobru kondiciju. Povremeno zastajemo i obuhvaćamo pogledom pitomu Lučansku kotlinu. Kiše su tisućljećima ispirale Plišivicu hraneći bujicama Sutinu. Podsjeti me ova staza na djetinjstvo i šetnje na Točila odakle su se rušile vode i osipalo kamenje. A u dolini, vrijedne su težačke ruke obrađivale vodom bogatu zemlju, a laičkim marketingom na Peškariji su se nudile šljive i verdura natječući se s ljutom konkurencijom iz Glavica oko kvalitete kupusa.
Društvo mi prave Andrea, Zlatko, Anđela i Mira, hodajući komentiramo ljepotu pogleda na Polje, Kamešnicu, Visoku, Visočnicu, a u jednom trenutku ugledamo i plavi djelić Cetine . Učini se kao da je Cetina poput šala ovila zelenu dolinu. Dok hvatamo dah i odmaramo uživajući u pogledu sustiže nas predsjednik Zoran koji nam pokazuje Tovarnicu, Zavelim, Vrgoračko gorje s Matokitom u daljini. Posebno je interesantno vidjeti piramidu Svetog Mihovila kojeg upravo zbog tog oblika nazivaju dalmatinskim Matterhornom.
Zoran nam govori svoju poznatu „još deset minuta uspona”, a mi sumnjajući u istinitost tvrdnje nastavljamo dalje. Uskoro dolazimo do putokaza za vrh Plišivice. Na ovom dijelu PD Svilaja je postavila drvenu klupu koju dio naše grupe koristi za kratki predah. Naime, na ovom usponu sudjelovali su i naši najmlađi planinari: Grgo, Toma, Sara… Dok odmaraju, dečki krate vrijeme igricama na mobitelu, koji će im kasnije „bezobrazni ćaća” oduzeti nastojeći im opravdano virtualni svijet zamijeniti ljepotom prirode.
Uspon nije više tako oštar pa hodamo bez zastajkivanja makadamskom cestom i ulazimo u šumu. Iza sebe ostavljamo pogled na južne planine, a pred nama su mirna Svilaja i surova Dinara. Planinarska staza vodi kroz šumu, s desne strane nam ostaje Plišivica (985 m), a s lijeve je Gradina (870m). Koračamo prema Zelovu prepoznajući u daljini crkvu Svetog Vida. Promatrajući Orlove Stine ugledasmo i naš Planinarski Dom.
Odjednom iza nas nailazi najbrži dio naše ekipe i u čudu ih pitamo otkud oni znajući brzinu kojom hodaju. Ispostavlja se da je ova ekipica malo istraživala teren prema Ogorju, što je popraćeno smijehom i veseljem.
U dobrom raspoloženju, sada već ravnom cestom stižemo na Zelovo. Prolazimo staru školu i nastavljamo prema Zelovskim gajima. Ostaje još proći uspon kroz Zelovske gaje i dohvatiti se makadamske ceste do Doma.
Ovdje nam se priključuje i dio planinara koji su se odlučili s nama prohodati ovaj zadnji dio staze.
Spuštajući se prema Gajima, nailazimo na prekrasne livade pune šafrana. Prolazimo pokraj starih kuća složenih od klesanika koji otkriva strukturu stijena planine, ali i umijeće zelovskih majstora. Starim kućama oponiraju raznobojne fasade novije gradnje. Napuštamo zaselak i krećemo put Orlovih stina. Markacije vode kroz Zelovske gaje, niz dočića i ograda obrubljenih sjenovitim krošnjama. Pitomi doci prepuni šafrana oduševljavaju nas, a raznolikost vegetacije u kojoj dominiraju hrast, bukva, klen, javor otkriva uzroke nastanka davnih zelovskih obrta – izrade lula, kamiša, balota, cigašpica, raznih držala…. Nosili su zelovljani svoje nadaleko poznate proizvode na Sinjsku pijacu. Poslužiše i kao inspiracija Mirku Božiću koji u znamenitu trilogiju o Kurlanima uvrsti poznatu izreku „ Masovčića gdje je kula, tamo viču evo lula”.
Prateći markaciju kroz Gaje uspinjemo se prema makadamskom putu diveći se strogo zaštićenoj sasi koja je upravo u cvatnji. Još kratak odmor na Vidikovcu, a potom makadam kojim za kratko stižemo u Dom. Ispred Doma dočekuje nas ekipa HRT koja snima prilog o našem Pohodu zamolivši nekoliko planinara i planinarki da svoje dojmove podijele „u kameru”.
Odlažemo ruksake, hvatamo mjesto na terasi Doma oporavljajući se uz slasne Marijine uštipke. Prepričavanje doživljaja s današnjeg i ranijih izleta, te plastična posuda na kojoj je da ne bude zabune napisano Posuda izazivaju urnebesni smijeh i veselje, pa u dobrom raspoloženju dočekujemo ručak koji su nam pripremili naši Tatjana i Ivica, uz Jadrankinu ispomoć.
Ručak završavamo desertom jer nam Tatjana donosi tacne pune raznih kolača koje su ispekle naše vrijedne planinarke.
Uz zafrkanciju i smijeh pratimo nastup našeg Svilaja banda. Davor sa bendžo gitarom, Zlatko s mandolinom i usnom harmonikom, te Iva i Boris, kojima se kasnije pridružio Bruno s gitarama zaslužni su što ovaj dan završavamo pjesmom.
Sunce je već bilo polako na zalazu, a hladnoća nas je opomenula da je vrijeme povratka kućama.
Zahvale organizatoru PD Svilaja, posebno onima koji su nas vodili, nahranili i napili, curama i ženama na odličnim kolačima i uštipcima, glazbenicima koji su nas glazbom i pjesmom zabavljali, te svima koji su svojim prisustvom uveličali ovaj događaj.
Za idući događaj očekujemo pripremu repertoara limene glazbe u izvedbi naših članova glazbara.
Do sljedećeg druženja zdravi i veseli bili.
