Dana 26.3. odrađen je prvi izlet Svilajine proljetne planinarske škole. 21 školarac i jedan slatki četveronožni ljubimac uputili su se na Mali (1455m) i Veliki Maglaj (1468m). Ta dva vrha smještena na Vrdovu bili su idealan početak za uvod u planinarenje ovoj skupini.

Oko 9h krenuli smo od planinarskog doma Sveti Jakov ka Malom Maglaju. Naša divna vodička Iva podijelila nam je karte za snalaženje i hrabro smo krenuli naprijed. Samo Vrdovo sa svojim golim, kamenitim terenom bilo je pregledno za uočavanje markacija i praćenje rute. Tek pokoji bor bi nam se našao na putu, ali većina terena je bila travnata i krškog tipa tako da bi nam pogled svako malo odlutao na otvoren krajolik Zagore koji bi slobodno mogao proći kao kakav kadar Rohana u Gospodaru prstenova. Vrijeme nas je poslužilo, kiše nije bilo na vidiku, a ni Sunce nije imalo volje da nas pecka po obrazima. Valjda je i njemu neradna nedilja bila. Snijega na Vrdovu više nema, tek poneki ostatci zaleđenog snijega koje je naš četveronožni suputnik Mila dobro iskoristila za igru. Ruta kao takva nije bila zahtjevna fizički, umorili smo se tek toliko da odspavamo malo nakon ručka.

Za uspon nam je trebalo 1 h i 15 minuta, a na Malom Maglaju smo malo stali, predahnuli i upijali krajolik oko sebe. Pogled se prostirao na Troglav, Kamešnicu, Biokovo i Mosor. Na tom vrhu nalazi se I spomen križ te sam Maglaj ima i povijesan karakter. Naime,u Domovinskom ratu je to bila jedna od važnijih točaka. Vjetar s Dinare nas nije čuo i zaustavio se, ali bilo je izdrživo taman toliko da ovjekovječimo uspon slikama za Instagram. Tko se nije slikao, nije ni bio!

Nakon prikupljenih slika i malo propuha odlučili smo se za spust prema domu. Tu smo popili kaficu I uputili se doma i s nestrpljenjem iščekujemo sljedeći izlet kojeg će voditi Barbara, Tomo I Sara. Tko preživi, pričat će…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)