U subotu 14. listopada naše planinarsko društvo Svilaja uputilo se iz alkarskog Sinja u našu predivnu Liku na prekrasni jednodnevni izlet. U rano jutro kod HGSS-a u Sinju prvi već dolaze oko 05 i 45h, a oko 6 sati krećemo prema Lici. Kombi i dva auta, nas 15 pošlo je prema Babića jezeru iznad sela Otrić. U kraljevskom, Zvonimirovu gradu Kninu stali smo na kavu i doručak. Nastavili smo putovanje, negdje pola sata autom do sela Otrić, te skrenuvši s glavne ceste nastavili još pola sata vožnje po makadamskom putu, do našeg odredišta gdje smo se parkirali. U koloni jedan iza drugoga predvođeni našim Dadom, nemarkiranom i zaraslom stazom bez signala na mobitelu uputili smo se prema cilju. Ujutro oko 8 i 30, bilo je hladno pa smo svi pošli u dobroj zimskoj opremi, ali već nakon pola sata hoda, slojevi su se počeli skidati jer je sunce prodiralo i bilo je pomalo vruće. Ovoga puta našem društvu se pridružio i prijatelj iz PD Promina naš Tom. On je stvarno hodajuća enciklopedija. Uz našeg Dadu objašnjavao nam je mnoge zanimljivosti ovog dijela Hrvatske. Malo gore, malo dolje znoj je kapao, a štapovi su se pomalo počeli upotrebljavati. I tako kilometar po kilometar odužilo se do jezera. Ali, uživali smo u pogledima po onoj Thomsonovoj pjesmi “gdje su vuci, vile i hajduci” jer je stvarno netaknuta predivna priroda. Nakon nekoliko stanki i odmora te prijeđenih gotovo 8 tisuća metara ili 8 km stižemo do pogleda na naše predivno Babića jezero. Svi smo ubrzali hod, da bi što prije došli do ovog “gorskog oka”. Dolazak na najnižu točku našeg puta, na Babića jezero ostavlja nas sve bez teksta. Ta ljepota i svježina zraka, sve nas opija tako da smo svi odmah počeli vaditi mobitele te fotografirati ovu netaknutu prirodu. Naš Ćiro skida sa sebe odjeću i onako potpuno opušten zapliva u jezeru. Dok mi ostali iz ruksaka vadimo nešto za pojesti. Sat vremena uživanja u netaknutoj prirodi, dobro je došlo, ali je kratko trajalo. Odlazak prema nazad bližio se. Oko 13.15 sati uputili smo se s jezera. Srdačni planinarski susreti, zajednička fotografija, prepuštanje uživanja u pogledu pridošlicama i povratak. Malo hoda, malo uspona jedna ekipa naprijed, druga nazad tako je prolazio prekrasno dan. Na putu prema našoj početnoj točki dočekala nas je domaćica ove prekrasne prirode, zmija poskok, našem Dadi najdraži dio dana, dok je nekim našim curama strah ušao u kosti, ali sve je dobro prošlo.
Uživajući u susretima, ljepoti prirode, raskošnim bojama i plodovima rane jeseni nismo ni primijetili da smo već stigli skoro do kraja našega puta.
Tako na kraju puta, izbrojali smo prehodane korake i ukupno prijeđenih 17 kilometara! Sritni, zadovoljni i ispunjeni ljepotama Lijepe naše oko 17 i 30 sati ukrcali smo se u aute i krenuli prema kući. U Kninu smo svratili na čašicu ćakule i pive. Bilo nam je prekrasno. Što drugo nego, hvala Bogu na lijepom vremenu i dobroj ekipi!
Do sljedećeg izleta, skačite, treniranje i pratite naše društvene mreže!
