Zbog nepovoljnog subotnjeg vremena te provedene ankete i dogovora, odlučeno je
da školarci svoje prve korake u OPŠ naprave u nedjelju. Okupljanje je bilo u 08:00 na
Kauflandovom parkingu. Nakon raspoređivanja po automobilima, krenuli smo prema
Orlovim stinama preko Zelova. U planinarski dom smo stigli oko 08:40. Nakon
jutarnje marende, čaja i kave, vodiči su nas podijelili u grupe po četvero školaraca.
Uslijedila je kratka lekcija o usjeverivanju karte te o znakovima i simbolima na istoj.
Toni je određen da bude izvidnica za početni dio puta, uz vodstvo prvog brka
društva. U 09:15 smo krenuli prema Svilaji.
Dan je bio idealan za planinarenje uz pokoji oblak i lagani sjeveroistočnjak (buru).
Odlučeno je da uspon bude stazom kroz Badnje. Put kroz Jarebinjak je bio lagan uz
mnoštvo procvjetalog šafrana. Vodič Brko je u hodu održao kratku lekciju o flori
Svilaje i pokazao zavidno znanje. Uspon kroz Badnje je bio malo zahtjevniji zbog
vlažnog tla pa se kolona razvukla, zbog čega je bilo potrebno raditi kratke pauze.
Kroz Badnje dominira bukova šuma koja je djelomično stradala u požaru. Nakon
izlaska iz Badnja, radimo prvu veću pauzu. Iz ruksaka se vadi voda i energetske
pločice („cukar sa zrnjin“) te se čeka ostatak ekipe. Utvrđuje se pozicija na karti.
Nakon odmora nastavljamo prema vrhu koji je sada već u vidokrugu. Naš najmlađi
član Lucijan preuzima izvidnicu do vrha. Krajobraz prelazi iz šumskog u čisti krš.
Uskoro nailazimo na križanje sa Šumskim putem te nastavljamo prema vrhu.
Susrećemo planinare koji se već spuštaju s vrha. Krećući se južnom padinom,
ponovno nailazimo na nekoliko bukvi. Završni uspon je zahtjevan, ali ne odustajemo i
konačno se uspinjemo na Bat za nešto manje od 3 sata.
S vrha su se lijepo vidjeli otoci, uključujući Vis, Sv. Andrija, Biševo te vrh Lastova. Od
planina se vidi Biokovo, Mosor, vrhovi Kamešnice, Dinara (Troglav, Sinjal), Kijevski
Bat, hrbat Svilaje te vrhovi u Bosni. Također i Peručko jezero. Predivan panoramski
pogled na Cetinsku krajinu.
Uslijedila je marenda te obavezno fotografiranje, kako grupno tako i pojedinačno, za
što je zaslužan bio vodič Hrvoje. Vrh je bio dosta dobro posjećen. Nakon toga je
uslijedila demonstracija vezanja uzlova od strane vodiča (osmica obična i dupla). Uz
nekoliko ponavljanja uspjeli smo svladati prve uzlove ili kako kaže naš Brko – po
domaći čvorove.
Za povratak do planinarskog doma je odlučeno da dio ekipe ide preko Vršine te se
spusti na Šumski put, dok su se ostali vratili stazom do križanja sa Šumskim putem i
onda dalje istim. Izvidnicu su preuzeli Milanovići. Izazov je bio doći do vrha Vršine jer
nema markacija. Uspon je bio na divlje ali uz male navigacije našega vodiča Antonia
uspješno smo i to svladali.
Šumski put je bio blatnjav i sklizak od kiše koja je padala dan prije pa je trebalo biti
oprezniji. Nakon izbijanja na makadamski put, uslijedila je 45-minutna šetnja do
planinarskog doma.
Po dolasku u dom oko 15:00, uslijedio je odmor, prepričavanje dojmova i željno
iščekivanje ručka kojega su pripremile vrijedne ruke stare garde društva. Nakon
punjenja želudaca, dobrovoljci su se javili za pripremanje sljedećeg izleta.
Uz pozdrave, umorni ali zadovoljni i zahvalni za predivan dan i nova poznanstva,
uputili smo se svojim kućama.
Veselimo se sljedećem usponu i druženju!
Izvidnica







